Piše: Zvonimir Hodak
Malo smo zasićeni balkanskim senzacijama. Sudije, suci, Mamići, Dubai… Kako bi nas podsjetio A.G. Matoš: “O, ta uska varoš, o ti uski ljudi. O, taj puk što dnevno veći slijepac biva. O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi. Pa ta svakidašnja glupa perspektiva”.
Leo 1212 na Večernjakovom portalu je ogorčen: “Ovim pokušavate skrenuti pozornost s poroda Maje Šuput! Sramota od države!”. Zato ću se malo odmaknuti od tih “sirovih” tema i prebaciti se u fine diplomatske salone. To rafinirane i senzibilne Hrvateke privlači k’o med ličke medvjede. Omiljeni predsjednik hrvatskih ljevičara Joe Biden, u samo par mjeseci vladanja, već je pao!? I to tri puta.
Pokušavajući se popeti na predsjednički avion Air Force One. Taj nezaboravni hit oduševio je one u iračkim bazama koje je dobri Joe “izbombardovao” poslavši sedamnaestoricu na onaj svijet.
Očekuje se zajednički prijedlog Večernjaka, Jutarnjeg i Slobodne da se Joe Bidenu dodijeli Nobela, ako ni za što drugo onda bar za miran ulazak u avion. Samo usput, malo desničarske zlobe. Zamislite kako bi reagirali predlagatelji za Nobela i njihova pera da je “sirovi i agresivni” Donald Trump pao tri puta u pokušaju da se uspentra u Air Force One. Koja bi to sprdačina bila.
Denis Romac, Pofuk i njegov “partijski komesar” Gerovac, Roby Bajruši, simpatični Ante Tomić, Žonja, famozna Šesta Lička… svi bi oni popucali od zlobe i smijeha nad Trumpovom nespretnošću i starošću. Ma kakav Dinamo i Oršić, ma kakva znatiželja je li suprug gledao povijesni događaj u Hrvata kad se naša Maja porađala. Sve bi to palo u drugi plan pred slikom kako Donald Trump leži na stepenicama “avijuna” kako to voli reći nezaboravna Tanja Torbarina.
I za kraj ovog malog izleta u dogodovštine “belosvetske” politike treba spomenuti i “napad bez presedana” američkog predsjednika na svog ruskog kolegu. Naime, u jednom TV razgovoru dobri Joe je nazvao zločestog Vladimira Putina ni više ni manje nego “ubojicom”. Vrhunski “diplomatski” potez kojem ni Trump ne bi bio dorastao. Sjetih se jedne konferencije za tisak Vladimira Putina na kojoj ga je jedan strani novinar, klase Pofuka ili Marka Špoljara, upitao otprilike ovo: “Recite, gospodine predsjedniče, zašto ste pokušali ubiti Alekseja Nevaljnog?”. Putin je s blagim osmjehom i s puno cinizma odgovorio: “Kako mislite pokušao…?”. Dajući inačici našeg Pofuka do znanja da su ga željeli ubiti, oni bi ga i ubili…
Stari Latini bi rekli: “Cui bono” ili “u čiju korist” ili “kome u prilog”. Uzdam se u Putina i njegovu viziju ruskih vrijednosti. Zemlju u kojoj se njeguju obiteljske vrijednosti bez “parada ponosa”, LGBT zajednica, homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih osoba… Bojim se da je ostala još samo Rusija i Putin da brane kršćanske i građanske vrijednosti od naleta liberalističkih relativizacija svega…
Ako se Mamićeve tvrdnje pokažu točnima, onda će to biti ‘Bartolomejska noć’ pravosuđa
Hajmo sad na Mamića, suce županijskih sudova i razbacivanje eura kao da se radi o jugo-dinarima. Ono što mom teniskom partneru nije jasno, a i meni nije “leglo”, je iskaz o silnoj lovi za Predsjednika Vrhovnog suda, suce Županijskog suda u Osijeku, šopinzi u Dubaiju, vikendice u kojima se sastaju pravosudni epikurejci, gdje se pije, časti i sklapaju dealovi… Kako su mogla, nakon svega toga, optužna vijeća potvrditi optužnice, a prvostupanjski sudovi “rebnuti” optužene rigoroznim kaznama kao i kako je mogao Vrhovni sud sve to potvrditi!? U čemu je kvaka? Zdravko plaća, na vrijeme i po dogovoru, a sve presude su protiv njega i njegovih!
Već sam rekao za moj portal da je sve to za sada (dok nema konkretnih dokaza), što se tiče kaznenopravne sfere, na razini kaznenih djela uvrede i klevete. Osim ako se ne pojavi onaj famozni veznik “ali” odnosno ako u igru ne uđu konkretni dokazi, a oni se, barem što se tiče kaznenog procesnog prava, mogu predlagati tijekom čitavog kaznenog postupka.
Ako se sve optužbe Mamića za korupciju sudaca jednog lijepog dana, a možda i prije, potkrijepe konkretnim dokazima, onda slijedi “Bartolomejska noć” hrvatskog pravosuđa. Pokolj koji su izvršili katolici, po nalogu francuske kraljice Katarine Medici, izgledao bi k’o koškanje u dječjem vrtiću prema čistki u vrhovima hrvatskog pravosuđa. Sad je na USKOK-u da provjeri Mamićev “stick”.
Dok se ne utvrdi ima li Mamić doista ozbiljne dokaze za svoje optužbe, ostaje nam samo da se onako po simpatijama opredjeljujemo za jednu ili drugu stranu i čekamo epilog. Ako postoje dokazi za ono što tvrdi Zdravko Mamić, onda se svi zajedno možemo oprostiti s ovakvim sustavom pravosuđa. Tko će više vjerovati i jednoj presudi naših sudova? Tko će više vjerovati čak i onim sucima koji pošteno sude sukladno procesnim i materijalnim zakonima? Tada sve pada u korupcijsko blato od kojeg se godinama nećemo moći očistiti.
Vozim se neki dan u autu i slušam pjesmicu na radiju. Ne znam ni kako se zove, ali zapamtih dio teksta. Pjevač pjeva o “mjesecu punom k’o brod…”. Kakve poveznice ima popularni pojam “pun k’o brod” s gornjim tekstom prosudite sami.
Selak Raspudić bila je u pravu
Približavaju se lokalni izbori. Rade se stotine kombinacija, tko će ići s kime, tko ima najviše izgleda da pobijedi, koga kompromitirati, koga podržati. Uglavnom pravi politički grupnjak. Tomislav Tomašević je jedan od favorita. Ne trpim ljevičare pa mi nije baš najsimpatičniji. Ali jedno je nepobitno. On razložno govori i najpristojniji je kandidat. Ne pljucka po konkurentima, nastoji biti argumentiran o temama o kojima govori, ne obećava fatamorgane i nikoga ne vrijeđa. Otac mu je pravaš što dokazuje da je stari Tomašević barem svjetonazorski mudriji od sina.
Čitajući Bajrušijev članak o ocu i sinu Tomašević naletjeh na jednu šokantnu činjenicu u tekstu. Otac Smiljan se često sukobljavao s HDZ-om u Zaprešiću. Tako se sukobio i 2019.g. kad je u Zaprešiću bila postavljena izložba o Domovinskom ratu. Tom je prilikom iz postava izložbe bio uklonjen portret francuskog dragovoljca Domovinskog rata Jeana Michela Nicoliera. Smiljan je, prema tekstu u novinama, protestirao kod gradonačelnika Turka protiv tog sramotnog čina.
Odmah sam se sjetio jednog šarmantnog komplimenta koji je saborska zastupnica Marija Selak Raspudić izrekla na račun Hrvata: “Istina je da su Hrvati najveći majmuni…”. Sad zamislite kakav je to destilirani “majmun” koji miče iz postave izložbe sliku osobe koja je iz Francuske došla u Hrvatsku da joj pomogne u borbi za oslobođenje svoje države.
Pri tome nije nevažno da je Jean Michel Nicolier iz obitelji koja je osjećala tragični ishod balkanskog rata koji se na kraju i dogodio. Četnik Štuka iz Subotice (gradu u kojem se trenutno hrvatski jezik primitivnom transformacijom pretvara u “bunjevački”), nakon mučenja, ubio je mladog Francuza u HOS-ovoj uniformi. I danas se baš u Zaprešiću nađe “majmun” (na kojeg je valjda mislila i Marija Raspudić kad je tu sintagmu izrekla) koji uklanja sliku stranog heroja Domovinskog rata iz samo njemu znanog razloga. E, moja zemljo Hrvatska!!!
HRT-ov novinar se očito nije sjetio pitati…
S druge strane, HRT šalje u Beograd svog elitnog novinara Dragana Nikolića da obavijesti znatiželjnu hrvatsku javnost što o beatifikaciji Stepinca misli patrijarh Porfirije. Solo pjevač s Dinare nije razočarao našeg Dragana. U tipično udbaškom stilu Patrijarh preko “goluba mira” šalje upozorenje: “Imam njegova pisma (Stepinca), tu se mogu naći duboko problematične stvari”.
Naravno, nije problematično kad Porfirije pjeva četničke pjesme “Što se ono na Dinari sjaji… jel’ kokarda na Đuićevoj glavi”.
O tom filočetničkom ispadu našem Draganu nije bilo ni na kraj pameti ponešto upitati domaćina. Ali mu je pala na pamet (!) misao da mu “pevač” odgovori što misli o njegovoj ideji da papa Franjo sa svim biskupima u RH i s Porfirijem te srpskim episkopima kleknu i pomole se za ustaške žrtve. Oko broja od onako odoka 700.000 žrtava brzo bi se složili. Židovski memorijalni centar iz New Yorka došao je do broja 86.000 tisuća, a do danas je već utvrđeno 74.000 lažnjaka tj. onih koji nikada Jasenovac nisu ni vidjeli, koji su poginuli u ratnom vihoru ili umrli prirodnom smrću.
U manipulacijama brojkama jasenovačkih žrtava Srbi su se pokazali apsolutno superiornim hrvatskim blijedim i ustrašenim politikantima. Znate li kako? Tako što je pokojni patrijarh Pavle lakonski ustvrdio: “Nećemo licitirati s jasenovačkim žrtvama…”. Evo poduke za naše petokolonaše. Jasenovac ne treba više ponovno prekopavati bagerima jer je to već davno učinjeno.
Trebalo bi jedino da naši povjesničari, ali ne tipa Markovine, Jakovine i Klasića, već oni koji su istinski znanstvenici jednom napokon prikupe sve činjenice i hrabro ih iznesu u javnost. Tada bi prijedlozi kao onaj Dragana Nikolića iz Beograda postali smiješni i priglupi. “Kleknimo s ‘našim’ Franjom i zaokružimo sve to na 700.000 iljada”. I baš kad je Dragan htio zamoliti Porfirija da “komentariše” čuveni Nedićev brzojav Hitleru kako se Srbija prva u Europi mogla pohvaliti da je “Juden frei”, javiše mu da je potrošio kazetu iz Varšavskog pakta kojom je rađen razgovor s Porfirijem.
K vragu, ote se Draganu Nikoliću. Drugi put ću, kad budem izvještavao o zajedničkoj molitvi pape Franje i Patrijarha na ušću Dunava i Save, ponijeti dvije kazete.. Ah, ti komunisti.
Stariji će se sjetiti kako su komunisti uvjeravali narod u “samoupravnom socijalizmu” da su prije dolaska komunizma ljudi na ovim prostorima jako teško živjeli. Najnovijim istraživanjima utvrđeno je da mnogi nisu uopće ni živjeli….
Danas 21. ožujka (kada pišem ovaj tekst) je prvi dan proljeća i Svjetski dan sreće. Jeb*** ga, koja je to sreća uživati u ovako hladnom proljeću. Možda je tako hladno da što više ljudi ostane doma i tako izbjegnu koronu kad već nemamo dovoljno cjepiva da ih cijepimo. Pokazalo se da je EU administracija jednako neučinkovita i spora, kad je riječ o nabavi cjepiva, kao bivša jugo-administracija. Blago nama, riješili smo se Juge pa sad imamo EU.
Čitam k’o pravi dinamovac komentare o iznenađujućoj pobjedi Dinama nad Tottenhamom. Dva su heroja. Oršić i golman Livaković koji je u finišu obranio dva “mrtva” zicera. Komentar: “Ovaj Livaković bi obranio i Mamiće na sudu”. Suka Kenan se javlja iz Sarajeva: “Mamiću preuzmi FK Željezničar, a ja ću robijati umjesto tebe”.
Nova opasnost s ljevice
Nova opasnost dolazi s ljevice. Gledao Rade Šerbedžija Ivanu Kekin kod Ace Stankovića pa piše: “Potpuno me oduševila djevojka sa svojim idejama, govorom i stavovima”. Sad jedino ne znam je li Ivana kćer ili supruga Mile Kekina. Naime, Radu je oduševila “djevojka”, valjda onda kćer. No dobro… Poslao je Rade i pismo: “Znaš što, ja sam od sada član tvoje partije. Neću javno govoriti da me opet ne zamrze neki. Tim mladim ljudima, ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji, jedino vjerujem”. Eto, kako je Aco napravio dobar posao za ljevicu.
Kud’ će Rade nego u partiju. Sad još samo treba negdje organizirati te mlade, najbolje na “oslobođenom” teritoriju “ostrva Breoni” pa će oni pripomoći da u “svijetloj budućnosti” ipak osvane transverzala Virovitica, Karlovac, Karlobag. Država se u načelu nikada ne miješa u takve privatne poduhvate. Država je skromna i ponizna. Partija više, partija manje.
Međutim, indirektno država bi mogla dati mali poguranac novoj “partiji” putem onih cca 18.000 koji će novim zakonom postati “hrvatski branitelji”. Opet malo “ustašoidnog” A.G. Matoša: “Među narodima mi Hrvati sada jesmo zadnji robovi bez vlasti, osuđeni pasti i propasti bez časti…”.
I tako, mjesec dva prije lokalnih izbora dobit ćemo dva nova zakona. Zakon o ratnim vojnim invalidima iza kojeg stoji vladajući HDZ i Zakon o civilnim žrtvama rata koji pogoduje prvenstveno SDSS-u. I dok se preko 3500 branitelja odlučilo na suicid, na njihova mjesta supstituirati će se, osim istinskih civilnih žrtava, i brojni koji su napadali i razarali Hrvatsku. Dva zakona za dizanje tlaka…
Doktore, što će se dogoditi kad se sastanu gornji i donji tlak? “Eee, onda ti se sastane i rodbina…“.
Ako osjećate okus slanine, kulena i kobasice, to vam je slavonski soj. Hajmo se malo odmoriti uz crnogorski soj. Oba ova vica su od mog frenda Romana.
I na kraju, pitanje koje je postavio novinar Večernjaka Davor Ivanković: “Da smo u ratu nabavljali oružje brzinom kojom sada nabavljamo cjepivo, bi li danas bilo hrvatske države…?”.
