Piše: Zvonimir Hodak
“Sažaljenje i prezir prema svima koji slave datum i žale monstruoznu tvorevinu…”. To je post jednog bivšeg ministra hrvatske Vlade. Osvanuo je 10. travnja godine Gospodnje 2021. Onako naivan i prostodušan, pomislih da sam prespavao godinu i da je danas legendarni 29. novembar kad je u nečijem jajcu bila stvorena još jedna monstruozna tvorevina. Za njom žitelji 6. Ličke i dan danas žale i slave ju. Tu ima i dio onih koji su, odmah nakon 8. maja 1945. godine, “na juriš” osvojili napuštene židovske stanove i tako pokazali svoje ogorčenje ustaškom okupacijom tih stanova koja je trajala pune četiri godine. I još je dan danas u tim stanovima njihovo ogorčenje uvijek isto na dan 10. travnja.
Štoviše, danas na velika zvona traže nadopunu članka 325. KZ-a kojim bi se “sankcionisalo” isticanje fašističkih, ustaških i četničkih simbola te pozdrav ZDS. Inicijativu je pokrenuo Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, blizak onom “bivšem ministru hrvatske Vlade…”. Otac Ognjena Krausa 1945. godine uspješno i pedantno sankcionirao je, ne samo nošenje tih reakcionarnih simbola, nego i samo razmišljanje o njima. Naime, on je bio “javni tužilac” ili prevedeno na današnji jezik – tadašnji gospodar života i smrti.
Lijepo zamišljeno. Mala čela po tko zna koji puta stvaraju velika načela. A moj prijatelj Joso iz Like zove me i pita znaju li drugovi i drugarice za Rezoluciju Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 19.rujna 2019. godine? Da vas dalje ne gnjavim, spomenut ću samo kako se u toj Rezoluciji jednako snažno osuđuje, uz fašizam i nacizam, zamislite što – i komunizam. Siguran sam kako Kraus, Pupi, bivši hrvatski ministar, Peđa Grbin i ostali simpatizeri komunizma vrlo dobro znaju da se u toj Rezoluciji ističe kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid i deportacije te da su doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u XX. stoljeću, i to u dosad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti…”
I sad bi se ti politički “papci” obračunavali isključivo samo sa ZDS-om, ustašama i četnicima, a “memorija pamćenja” im zakazuje jedino na komunizmu. Zlobni i rigidni ognjištari šire trač da su “zaboravili sami na sebe tj. da se radi o bivšim komunjarama koje se lagano zagrijavaju. Za početak mijenjaju Kazneni zakon kako bi ga mogli masovno provoditi”. Malo morgen… drugovi!
Pročitani ste i prije nego što ste počeli. Odvjetnik Davor Karačić smatra da je “jedina motivacija i cilj inicijatora Ognjena Krausa i Milorada Pupovca kriminalizacija Domovinskog rata”. Dobro prepoznao! Nastavlja Karačić: “Ako znamo kako su brojni branitelji tijekom rata koristili pozdrav ZDS, a taj se pozdrav proglasi nezakonitim i zločinačkim, iz toga proizlazi da je cijeli Domovinski rat utemeljen na nezakonitim postavkama i da su svi branitelji zločinci…”. Potpisujem.
Dolaze nam opet jednom “idilična” vremena. U Crnoj Gori se održavaju skupovi podrške ministru koji negira genocid u Srebrenici, a u “europskoj” Hrvatskoj kriptokomunisti žele donijeti zakone kojima će se branitelji Domovinskog rata procesuirati zbog pokliča kojim je taj rat dobiven. Misle da im je za taj poduhvat dovoljno što su svi mediji u njihovim rukama. Čuli su da je znanstveno utvrđeno kako žohar može preživjeti nuklearnu eksploziju, ali ako ga udarite novinama, mrtav je. Iz toga zaključuju da je moć medija nevjerojatna.
Neki zlobni desničar na fejsu piše: “Hajde da sada svi nosimo maske s natpisom ‘Za dom spremni’ jer to je jedini način da nam zabrane nošenje maski”.
Netko mi je poslao na moj ‘zid’ intervju s Radom Čubrilom, nekadašnjim pripadnikom Legije stranaca, četničkim vojvodom, komandantom Srpske vojske Krajine i poslanikom RSK. Radiša ima “jake” ideje. Predlaže ujedinjenje Republike srpske i RSK u kneževinu, a na njenom čelu bio bi princ Tomislav Karađorđević”. Rade zna znanje pa kaže:
“Milošević nije dao da sačuvamo Krajinu zbog ‘dila’ s Tuđmanom!” Ima u tom intervjuu još puno bisera. Odmah se vidi da je Rade “ozbiljan” političar. Nešto k’o neki naši, npr.: Kraus, Pupovac… Odgovorio mu je na fejsu Brboslav Mrmarić: “To nije točno. Prava istina je da su Milošević i Tuđman imali deal s Bernie Eccelstoneom koji je htio prodati svoj udio u Formuli 1 i pokrenuti traktorsko prvenstvo svijeta. A bijeg iz krajine su bile kvalifikacije za vozače. Eto sad znaš pravu istinu, Masončino”. Volio bih da je naš Brboslav komentirao i poteze Krausa i ekipe. To više jer “kuži” masone…
Važno je vjerovati. U tome su Hrvateki nenadmašni. Oni vjeruju da farmaceutska industrija želi zdravlje ljudima. To je isto kao kad mislite da vojna industrija želi mir u svijetu. Pitajte o tome Trumpa koji je bio tako ponosan što u svom mandatu nije pokrenuo ni jedan rat. Valjda je zato i izgubio drugi mandat.
Lokalni izbori se bliže. Kandidata za gradonačelnike ima k’o pljeve. Svidjela mi se misao Ranka Markotića-Dževe: “Uvijek glasati za iste, a nadati se drugačijem, e to mogu samo budale i – Hrvati”. Bože, kako u jednoj rečenici možeš kazati toliko istine. One koji uredno prate ovu moju kolumnu, po već ustaljenom običaju, zanima kako ću i za koga ja glasovati. Kao, ja pogađam iz prve. Da stanem na vrh Zlatnog rata na Bolu s teniskim reketom i lopticom te pokušam lopticu udariti da ode u more, sigurno ću promašiti. Tako je i s mojim prognozama za izbore.
Kad sam javno stavio svoje žetone na pobjedu Mislava Kolakušića, zna se kakav je bio epilog. Onda mi je unutarnji glas prišapnuo “Škoro”. Bilo je skoro, ali ipak promašaj. U drugom sam krugu bio za Kolindu, ali i opet promašaj. Napokon ni Trumpu nisam donio sreću na izborima svojom prognozom… Gdje su ona lijepa samoupravno obojana vremena kad se već šest mjeseci prije izbora sve znalo. Tito i, nakon Tita, opet Tito. Kako smo se tada smijali priglupim kapitalistima. Njemački savezni kancelar Konrad Adenauer bio je izabran za kancelara u parlamentu samo s jednim glasom više od svog lijevog protukandidata. Žarko Puhovski bio bi spreman, zajedno sa Stipom Mesićem, svjedočiti protiv demokršćanina Konrada na bilo kojem sudu, pa i Božjem, samo da ne prođe na izborima. Ali izabran je 15. rujna 1949. i ostao je kancelarom do 16. listopada 1963. godine. Položaj je napustio u osamdeset i sedmoj godini života. Razrušena Zapadna Njemačka je već 1954.g. u Švicarskoj osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu. Čini se da je tadašnji “državnik i revolucionar” Mika Špiljak javno zatražio da se i Istočna Njemačka proglasi prvakom svijeta ako ne u nogometu, a onda bar po visini Berlinskog zida…
No, vratimo se na temu kome ću ovaj puta u Zagrebu dati svoj glas za gradonačelnika. Ima dobrih kandidata, ali iz manje dobrih stranaka. Onih koji mi se sviđaju, ali ne baš i svjetonazorski. Ženskinje-kandidatkinje mi baš nekako ne leže. Možda trebam malo pročešljati one manje poznate kandidate pa da tu nešto otkrijem. Recimo, mom svjetonazoru odgovara dr. Herman Vukušić. Poznajem ga godinama i dobri smo prijatelji. On je branitelj i psihijatar koji nas je lijepo opisao rekavši: “Nema zdravih nego samo nepregledanih…”
Herman je nedavno mudro izjavio: “Zagreb je naša ideologija“ Uz njega stoji stranka “centra“ za koju doduše malo tko zna. Nisam siguran hoće li za njega glasovati puno birača iz centra Zagreba iako bi im jedan psihijatar dobro došao nakon svega što su ove dvije godine proživjeli, od korone, potresa, poplave do Bandićeve nenadane smrti. Možda će njihov “centar”, odnosno bar za neke od njih, prije biti Anka Taritaš Mrak ili Vesna Škare Ožbolt koja javno brani Pripuza. Centar bi mogao stoga ostati u Mrak(u) ili u Škar(ama)… Ili tako nekako.
Meni je suspektna ideja da Zagrepčani žele voditi Zagreb. Gdje toga ima? Gradonačelnik Londona je Sadiq Khan, Pakistanac. Gradonačelnik New Yorka je Bill de Blasioiz Korlaone, Pariza neki Marokanac i zna se red. Samo u Zagrebu bi Zagrepčani da grad napokon vodi netko tko je Zagrepčanin. E, baš zato, zašto ne bi gradonačelnikom postao Herman Vukušić? Herman Vukušić senior vodio je legendarni “Konvoj za Novu Bilu“ kad je bilo stani-pani. Uostalom, zašto glasovati uvijek za iste, kad oni ništa neće promijeniti? Možda ipak treba napokon dati šansu nekom novom, mladom, punom energije, potkovanom znanjem o gradskim problemima i sa idejama kako ih riješiti, nekome tko nije iz stranke za koju smo navikli uvijek glasovati!
Gledam na WhatsAppu sliku bračnog para koji su uvijek isti. U braku su 81. godinu. Nijemci. Pitaju Ludviga koje mu je najljepše razdoblje zajedničkog života. Ludvig, uvijek skroman i iskren, odgovara: “Pet godina u ruskom zarobljeništvu…!”
Berislav Borovina iz Splita je ironičan: “Prije ćeš doći na TV ako vikneš: ‘Za dom spremni’ nego ako uspiješ presaditi mozak. Svi vi koji se ‘palite’ na umrle i pobijene ustaše samo gradite…”. Međutim, Index nije ironičan. On je bijesan: “Skejo i HOS-ovci po Splitu urlali Za dom spremni, a policija nije reagirala“. Što više, nije čak ni zapucala. Herojski i orijunaški dio Splita bio je iznenađen i uvrijeđen. Kako li je samo, recimo, Anti Tomiću. On zna i oni znaju da smo otjerali agresora uz ‘pesme’. “Po šumama i gorama…”,”Od Triglava do Đevđelije…” i uz gromki “Smrt fašizmu-sloboda narodu”, a sada mora slušati nekakav ZDS.
Gledam predsjednikova “frenda” Žarka Puhovskog. Žare je ogorčen. Gdje je tu zakon? Točno druže! Opća sjednica svih sudaca Visokog prekršajnog suda potvrdila je presudu nižeg suda da je ZDS u kontekstu Domovinskog rata legitiman. Nakon te odluke VPS-a, tu odluku nije derogirao ni Vrhovni sud ni Ustavni sud. Ne kažem da neće… ali zasada je taj pozdrav legalan. On je legalan i svet za sve one koji su dobili rat s tim pokličem na usnama, ali ne za jugo-nostalgičare, orijunaše, one koji nam se svaki čas javljaju iz Beograda, za 6. Ličku iz Jutarnjeg i Večernjeg, za Tomića, Jergovića, Rudanicu, Bajrušija, Vlašića, Pilića iz Slobodne… T tko bi ih sve nabrojao.
Inače, puna su im usta “zakonitosti”. Ljuti su na te “sudije” koji se drže zakona k’o pijani plota. Volio bih vidjeti, upoznati ili bar čuti za osobu koja je branila Hrvasku ili se za nju borila s pokličem “Smrt fašizmu-sloboda narodu”. Takvi su se od 1941-45. borili za Jugoslaviju, a neki od njih su se od 1991-95. borili protiv hrvatske države. I sad, nakon 5. kolovoza 1995. godine, kao lišaj su se uvukli u sve pore ove države. Oni se redovito pojavljuju na N1, RTL-u, HRT-u, Novoj TV, čak i kad se famozni Klepetan ne vrati malenoj na vrijeme. Dobro, znamo još od rimskih vremena tko o čemu, kurve o poštenju.
Međutim, koji smo mi politički papci vidi se iz sudbine Mihajla Hrastova, hrvatskog branitelja i branitelja Koranskog mosta. Općinsko državno odvjetništvo iz Karlovca traži od Hrastova oko 2,5 milijuna kuna koje će biti isplaćene ”familijama” poginulih boraca za SAO Krajinu. Izvjesna Sanja Bižić iz Sombora nije morala našem “sudiji” objasniti što je na Koranskom mostu, naoružan do zuba radio njen suprug Vaso?
Je li možda došao ratovati protiv Republike Hrvatske? U uniformi srpskog vojnika, naoružani “turist” želio je ući u Karlovac. Čuo je za grad na četiri rijeke. Tko je Hrastova silio da ide u rat… I tako se roje sve gluplja pitanja i još gluplji odgovori. Jednima, kao pok. Vasi, milijuni, a drugima, onima koji su dobili rat “urlajući” ZDS, zatvor i novčane kazne. Borba za ustaške kune je stvarno nesmiljena! Medijski ponovno uskrsli Žare Puhovski kaže da je Tuđman svima nama ostavio kunu kao “kukavičje jaje”. Ali ni Puhovski, ni obitelj pok. Vase iz Sombora nikada nije odbila primiti ta “kukavičja jaja”.
