Piše: SNJEŽANA NEMEC
Nerijetko se danas svjedoči mladim ženama koje su suprotnosti s nečim što se zove samopoštovanje, a njihovo samodokazivanje otišlo je u potpuno krivom smjeru. Sve je danas javno. Što javnije to bolje. Što veće eksponiranje kroz provokativnost i vulgarnost to prihvatljivije. Tako je i s javnim iznošenjem intime. Tako je i djevičanstvom koja se danas poput robe, trezorskih zapisa, dionica, nekretnina, umjetnina jednostavno prodaje na aukciji. Prvi, drugi, treći put. PRODANO!
Da su promijenjene muško – ženske uloge i ptice na grani već znaju no mora li žena gubiti svu svoju ženstvenost i samopoštovanje. Zar je tako teško pokazati malo stila, biti dama, pojmiti značenje ove riječi i shvatiti da i na taj način može skrenuti nečiju pažnju.
Nerijetko se danas svjedoči mladim ženama koje su suprotnosti s nečim što se zove samopoštovanje, a njihovo samodokazivanje otišlo je u potpuno krivom smjeru. Sve je danas javno. Što javnije to bolje. Što veće eksponiranje kroz provokativnost i vulgarnost to prihvatljivije. Tako je i s javnim iznošenjem intime. Tako je i djevičanstvom koja se danas poput robe, trezorskih zapisa, dionica, nekretnina, umjetnina jednostavno prodaje na aukciji. Prvi, drugi, treći put. PRODANO!
Danas nije neobično dok sjedite na kavi s prijateljem, partnerom da se istima izravno nabacuje druga žena. Zabacuje kosu, napučuje usne, govor tijela vrišti – sad ću ga zaskočiti. I tako nekoliko puta dok vas to ne razljuti ili ražalosti. I nema veze što ste vi tu i što ista nema pojma tko ste mu. Nije ni rijetkost da usred bijela dana naletite na cajke i da vam u ušima odzvanja – Biću tvoja, biću tvoja, biću tvoja, tvoja biću, biću tvoja.. kad tad..biću.. I tada pogledaš u taj nevjerojatan spoj neke europske profinjenosti i balkanske strasti mladih cura. Izgledaju kao da preko tjedna idu kod gospođe Müller na klavir, a subotom i još pokojim danom ubijaju se narodnjacima i uvaljuju svakom muškarcu. Bila je subota, ujutro i upravo su to činile. Za nedjelju nisam sigurna. Valjda pobožno odu na misu. I što čovjeku preostane nego da se sjeti Hašim Kučuk Hokija i pjesme- Pijem da zaboravim. Šalu na stranu, ali čovjek se ne može zapitati o čemu se ovdje zapravo radi. Jesu li one možda ipak samo dobre menadžerice 21. stoljeća koje su prilagodljive, snalažljive, otvorene, spremne odgovoriti na ultimativan zahtjev promjenama koje se događaju sve brže. Ili su jednostavno djevojke koje u ovom društvu takozvanog tekućeg stanja nisu pronašle svoje samopoštovanje, vjeru u sebe i nešto što se zove odgovornost, prema sebi i drugima.
Nekada je žena bila žena dok se nije u svojoj borbi za emancipaciju u potpunosti saplela i izgubila. Tragedija je to samostalne ili ekonomski slobodne žene koja nije u premnogo, nego u premalo iskustava kako je to rekla Emma Goldman. Koju su vremenom okrali za slap te sreće. Puko izvanjsko oslobođenje koje je od suvremene žene napravilo umjetno biće koje čovjeka podsjeća na plodove francuske hortikulture s njezinim arabesknim drvećem i grmljem; na sve, samo ne na oblik koji bi ostvarila izrazom vlastitih nutarnjih osobina.
Trend koji vuče sve dalje i dalje i utječe na jasnoću zapažanja i ozbiljno priječi sposobnost rješavanja istih. Masovna je to kultura koja postaje realnost našeg vremena, stila život. Prijetnja koja se pojavljuje u svom najgorem obliku, i koja ne samo da kretenizira ukus nego i brutalizira osjećaje.
Ovdje zapravo govorimo i o svojevrsnom i sveprisutnom vulgarizmu. U glazbi, filmovima, reklamama, u reality showovima gdje najvulgarniji opstaju. U paraknjiževnosti gdje takozvane estradne zvijezde pišu knjige koje kompromitiraju bio kakvu vrijednost i simboliziraju sve što je izvanestetsko, izvanknjiževno, izvanumjetničko. U sferi liposukcije, silikona, rinoplastike, vaginoplastike, jugoplastike i svih gluposti koje smo spremni napraviti da bi “malo više“ izgledali kao Beyonce, Kim Kardashian….. Ili sferi estrade gdje raznorazne Goce, Nece, Lece, Vece, Seke… buče, riču, kliču, zavijaju, vodeći se, valjda Darwinovom teorijom prirodnog odabira i instinktom za preživljavanjem, diktirajući sirove, debilne glazbene trendove i kulturne vrijednosti.
I dok se ukazuje na ovaj trend najvjerojatnije odmahuju rukom, ali onda u nekom trenutku ostaju u čuđenju i konstataciji – Ne mogu više naći muškarca koji me poštuje, u kojeg ću imati povjerenja, uz kojeg ću se osjećati ženom. U čuđenju ostaju i sami muškarci – Ne mogu naći ženu koja je žena. Površne su, ograničenog raspona da bi dopustile ljubav i zanos što ih u sebi nose.
Promjene su neminovne no svaka promjena nije dobra. Unijeti ponekad plamen nemira u poredak stvari i sivilo, podignuti buru na tu skoro glatku površinu je potrebno no kad to postaje modus operandi, kad žena zabravlja biti ženom i damom tada to postaje problem.
i.
