Piše: Ivona Šimunović
Život i Rad u okruženju koje se veseli budućnosti i vedro dočekuje svaki novi radni dan može se pokazati kao velika strateška prednost. Prednost koju trenutno ne uočavam. Uočavam samo u pogledima i govoru tijela ljudi, političara, plasiranje izvanjske umjetne vjere u bolju budućnost, dok unutar sebe kriju da ne vjeruju u ono što izgovaraju.
Radimo li, živimo li s druge strane u okruženju koje je ispunjeno pesimizmom, stalnim negativnostima i stalnim vraćanjem u prošlost, zazirući od nade u bolju budućnost, ne možemo očekivati postizanje optimalnih rezultata.
Budućnost nam je svima potencijalno pozitivna i pobjednička, dok nas prošlost može beskonačno svađati. Raditi sa svojim timom kao pozitivan lider kao i sa ostalima u široj društvenoj zajednici te u konačnici i izvan granica, koji su voljni za napredak u planiranju budućnosti znači odbaciti retrovizor i uzeti u ruke dalekozor.
Želimo li imati istinski uspješnog, gradonačelnika, ministra ili premijera, moramo imati lidera koji će biti vizionar i koji će uvijek optimistički, ali iskreno optimistički, ne „ lažnom“ demagogijom gledati prema naprijed i veseliti se izazovima koji ga čekaju u svakom novom danu, tjednu, mjesecu i čitavoj radnoj godini te mandatu.
Osobe koje će na „ ulici“ živjeti sa svojim narodom, uočavati probleme i potrebe naroda za inspiraciju na bolje. Ako oni to ne čine, čemu se mogu nadati od članova svojeg tima,radnih kolega i kolegica, ljudi sa kojima surađujem i građana.
Rastužuje me svakodnevna činjenica kako se odgovornost za vlastite postupke, ponašanja i odluke gubi kako u narodu koji treba biti narod odgovornih građana, tako i kod ljudi na pozicijama, pa u konačnici i kod političara.
Većina ljudi može se podijeliti na nostalgičare koji su više okrenuti prošlosti i vizionare koji su jače usmjereni na budućnost. Povijest menadžerskih i političkih karijera pokazuje da su najuspješniji gotovo uvijek pripadali kategoriji vizionara koji imaju cilj, znaju što žele i spremni su za to se boriti. Pitam se: imamo li hrabre vizionare?
Analize pokazuju kako su najvažnije osobine uspješnog menadžera, političara, zajednice, grada pozitivan stav prema budućnosti i izraženi životni optimizam. Koliko toga posjedujemo u sebi?
Koliko toga je u nama svima ostalo? Do kada ćemo uporno svi skupa tražiti izgovore ZA NEŠTO, umjesto da se pokrenemo U NEŠTO. U ljude koji će težiti da postane ČOVJEK među ljudima, vizionar, a ne nostalgičar, optimista, a ne pesimista, pomagač, a ne „ spletkaroš“, roditelj, a ne samo hranitelj, izvor a ne brana.
Države su nastale zbog naroda, ne narodi zbog država! Svatko od nas, kreator je svoje države, svojim djelima, postupcima, ponašanjima. Najlakše je vidjeti „ trn u oku bratovom, a ne vidjeti brvno u oku svom“. Najlakše je dignuti ruke i odustati, umjesto aktivirati snagu i odlučiti uspjeti.
Koliko smo svi skupa osvijestili bit svojeg života te moć, talente, kvalitete, kompetencije koje nosimo svi u sebi, pokazujemo akcijom, a ne sjedenjem na trosjedu praveći „ žrtvu okolnosti“ od sebe.
