Zelena akcija je uputila tužbu Upravnom sudu u Rijeci protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike o prihvatljivosti zahvata plutajućeg LNG terminala za okoliš, priopćila je u ponedjeljak Zelena akcija.
“Smatramo kako s obzirom na manjkavosti Studije o utjecaju na okoliš, te određene propuste i greške u proceduri, Upravni sud treba poništiti Rješenje Ministarstva”, izjavila je Marija Mileta iz Zelene akcije, voditeljica kampanje “Kontra LNG-a”.
U Studiji se, kaže, navodi “fazna izgradnja terminala za ukapljeni prirodni plin”, to jest spominju se “dvije faze projekta” pri čemu je plutajući terminal prva faza, a kopneni terminal druga faza. “Međutim, usprkos činjenici kako su te dvije ‘faze’ neodvojivo povezani dijelovi jednog zahvata u okoliš, sam projekt je rascijepkan na dva manja projekta”, navela je u priopćenju Mileta.
Predsjednica Zelene akcije, pravnica Željka Leljak Gracin rekla je kako je prema tumačenjima Direktive o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, zabranjeno jedan zahvat dijeliti na više manjih kako bi se na obmanjujući način smanjio njihov ukupni utjecaj na okoliš. “Procjenu utjecaja na okoliš potrebno je napraviti za cjelokupni zahvat”, istaknula je Leljak Gracin.
Osim toga, kazala je, u Studiji nedostaju različite varijante zahvata u okoliš. “To znači da nije obrađena nulta varijanta, odnosno varijanta u kojoj se objekt ne gradi, niti različite varijante lokacije za smještaj zahvata ili uopće varijantna rješenja plutajućeg terminala. U Rješenju Ministarstva se navodi kako je primjedba o nedostatku analize varijantnih rješenja djelomično usvojena tijekom javne rasprave, no ne navodi se da je ta nepravilnost u konačnici i uklonjena. Stoga je očigledno kako je Rješenje doneseno usprkos ovom nedostatku Studije”, rekla je Leljak Gracin.
Dodala je kako se u tužbi dokazuje i kako izgradnja plutajućeg terminala nije u skladu s Prostornim planom uređenja Općine Omišalj. “Prostornim planom nisu utvrđeni lokacijski i drugi uvjeti za izgradnju luke i plutajućeg terminala, slijedom čega taj terminal nije planiran Prostornim planom Općine Omišalj niti Prostornim planom Primorsko-goranske županije kao planom višeg reda”, rekla je.
Među sadržajnim nedostacima Studije, u Zelenoj akciji ističu i korištenja morske vode za uplinjavanje. Kažu da izrađivač Studije navodi kako se ne očekuje negativan utjecaj.
“Ovakva je teza jednostavno šokantna s obzirom na količinu vjerodostojnih i relevantnih podataka koji govore upravo suprotno”, kazala je Mileta i dodala kako su primjerice u Italiji okolišne organizacije tužile vlasnika LNG postrojenja kod mjesta Porto Viro zbog ekološke katastrofe. Na sudu je 2016. godine dokazana povezanost ekološke katastrofe s ispuštanjem klorirane morske vode iz LNG terminala, ali su čelnici oslobođeni krivnje jer su prošli postupak procjene utjecaja i dobili dozvolu za taj način rada. “Očekuje li to i nas?”, pita Mileta.
Dodala je kako je za Studiju utjecaja na okoliš za kopneni LNG terminal na Krku, koja je rađena 2013.-2014. godine, temeljni preduvjet bila zabrana korištenja morske vode za uplinjavanje koju je nametnulo baš samo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike zbog poznatih štetnih učinaka usisavanja i ispuštanja klorirane vode u morski okoliš. Potpuno suprotno tadašnjem stavu, kaže Mileta, Ministarstvo je za plutajući terminal prihvatilo korištenja morske vode za uplinjavanje.
“Nadamo se kako će Upravni sud obaviti posao kojeg Ministarstvo zaštite okoliša nije bilo u stanju obaviti, jer je očigledno da studije utjecaja na okoliš služe samo kao opravdanje za štetne projekte”, zaključila je Mileta.
Tužbu je Zelena akcija uputila u petak, 18. svibnja.
