Piše: Vedran Morin
S nevjericom sam pratio patetiku predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića, dok je davao izjavu za medije nakon što je obustavljena potraga za nestalim pomorcima potonulog broda francuske kompanije Bourbon Rhode.
Naime, nakon tragedije koja se dogodila u Atlanskom oceanu na obalama Martiniquea kada je zbog uragana brod potopljen, kako se pretpostavlja, zbog prodora vode, a čiji kapetan je hrvatski pomorac, cijeli svijet s neizvjesnošću iščekuje hoće li se pronaći svi članovi posade, njih 14. U potragu su uključene francuske i američke službe za spašavanje, a umjesto da ponudi sve raspoložive resurse kako bi se i Hrvatska uključila u potragu, u najmanju ruku logističku podršku, predsjednik Vlade jedino poručuje javnosti da je “vidio poruku” kojom obitelj nestaloga pomorca traži od Vlade da pomogne koliko može.
“Izražavam prije svega empatiju i razumijevanje članovima obitelji nestalog pomorca. Ono što znamo, znamo da smo cijelo vrijeme u kontaktu sa francuskim vlasitima”, izjavio je za medije naš legitimno izabrani premijer. Ono što je Hrvatska doista mogla, naglasio bih “znala ili htjela učiniti”, onda bi to i učinila. Ali dok je gorilo u Izraelu, Grčkoj i Crnoj Gori slali su se kanaderi jer, ajmo biti do kraja iskreni, trebalo se diplomatski ulizati (stručni termin lobirati) kako bi se na taj način kasnije dobivali glasovi u Europskom parlamentu, čime se stvarao svojevrsni karijerizam (Plenki svoje vjerne stranačke figure uhljebljuje i u Europi) na račun resursa čije troškove plaćaju porezni obveznici.
Da podsjetim, Hrvatska je za potrebe NATO operacije “Sea Guardian” na vode Mediterana poslala raketnu topovnjaču RTOP-42 “Dubrovnik”, što govori kako raspolažemo s vrijednim resursima za traganje na moru. Jednako i s onima za traganja zračnim putem, posebno se to odnosi na dronove koji navodno služe za pomoć pomorskoj inspekciji. Jesu li se ti resursi, uključujući helikoptere, transportere ili Kiowe pa i kanaderi mogli iskoristiti MORAO nam je odgovoriti državni vrh. Podsjećam i na ranije navedenu logističku podršku. Iako, ruku na srce, topovnjača ne bi stigla kroz ovih sedam dana do područja koje se pretražuje, barem bi se pokazala namjera i to je ono što je u cijeloj priči izostalo. Dakle, činjenica ostaje, dok su u pitanju ljudski životi niti jedan političar ne bi smio brinuti hoće li se zbog potrošenih resursa u te svrhe gubiti glasovi. Doista, kome onda i trebaju glasovi takvih birača? Ono što želim poručiti, Hrvatska nije učinila koliko je trebala pa makar i simbolično.
Sada više od tjedan dana od kako je počela potraga za nestalima, koja je nažalost i službeno prekinuta, obitelj nestalog pomorca razumljivo traži od hrvatskih vlasti da se pobrinu kako bi potraga bila nastavljena. Ne mogu se oteti dojmu kako se svojim utjecajem u cijeli slučaj JOŠ UVIJEK ne uključuje vrhovna zapovjednica Oružanih snaga i aktualna, nažalost po mom subjektivnom mišljenju i buduća hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović. Kolika je to bešćutnost u glavama naših političara pa da bezbrižno vode svoj, dok tamo negdje netko vjeruje da ćemo učiniti SVE ŠTO JE U NAŠOJ MOĆI da spasimo njegov život? Meni je ovakva indiferentnost vladajućih najbolji pokazatelj kako oni doista ne vode računa o svakom hrvatskom građaninu.
Nacionalno/APSYRTIDES.info
