Piše: Vedran Morin
Hrvatska se ponovno solidarizirala kada je bilo najpotrebnije, tko god je mogao potrčao je pomoći gasiti požare koji su harali okolicom Splita. Hrvati su još jednom pokazali humanost na djelu – za razliku od Vlade Republike Hrvatske koja nije bila sposobna pomoći ni hranom i vodom.
Štoviše, državni vrh se u potpunosti pogubio u trenucima kada je narod stao jedan kraj drugog. U tim i sličnim teškim trenucima sjetim se ranih devedesetih kada se brojnim životima platila samostalnost i sloboda. Bogu zahvaljujem na tome, posebice jer koordiniranje u Domovinskome ratu nisu vodili današnji politički klauni. Tim više cijenim ostvarenu slobodu i žrtvu kojom je ona plaćena.
Koliko god pokušavali prikriti istinu, na terenu je bilo vidljivo ogromno razočarenje indiferentnim postupcima Vlade RH. Čini se kako im zajedništvo koje se postiglo nije najbolje ‘sjelo’, pogotovo udruživanje različitih navijačkih frakcija borbi da se obrani hrvatska gruda od požara. Politički se vrh pogubio, kao da im se strah uvukao pod kožu zbog činjenice da je Hrvat ponovno uz Hrvata.
No, upravo je ta borba dokaz činjenice kako se može i treba, no ponekada slabo koristimo to zajedništvo za neke druge ciljeve.Sve bi drugačije bilo kada bi Hrvati češće bili solidarni, jer istinski bi se tada političari tresli kao što su se tresli dok je gorila Dalmacija. Priznali oni to, bilo vidljivo ili ne, dosta im se straha uvuklo u gaće ovih dana. Čak su počele i ostavke padati…
Kao i u prethodnim kolumnama u kojima sam se doticao o požara u Dalmaciji, tako i ovaj put koristim priliku da se zahvalim svima koji su doprinijeli tome da se požare dovedu pod kontrolu i u konačnici pogase.
