Na današnji dan 1991. godine poginuo je Josip Jović, hrvatski redarstvenik, rođen u Aržanu u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te time postao prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu. Današnji dan obiježava se kao Krvavi Uskrs 31. ožujka 1991.
Podsjetimo se tih vremena:
Sve je počelo tijekom ožujka kada su pobunjeni Srbi organizirali „miting istine“ na Plitvicama, na kojem su zahtijevali da se to područje pripoji tzv. SAO Krajini. Uskoro je nelegalno smijenjena uprava Nacionalnog parka Plitvice, a u NP stižu pripadnici srpske milicije, predvođeni Milanom Martićem. Upali su u upravu Nacionalnog parka, dio službenika potjerali su kućama, dio ih zarobili, a park je proglašen dijelom tzv. Krajine. Na koranskom mostu uskoro se vijori zastava tzv. SAO Krajine i Jugoslavije.
Hrvatski MUP reagirao je upozorenjem, a nakon dojava o pljački Nacionalnog parka te maltretiranja zatvorenika državni je vrh donio odluku o policijskoj intervenciji. Na Plitvice su poslani policajci iz Gospića, Karlovca i Zagreba , a cijelom operacijom zapovijedali su Josip Lucić i Marko Lukić. Akcija je pokrenuta u noći s 30. na 31. ožujka.
Kako je KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) neprestano nadzirao područje oko Lučkog i Rakitja (gdje su bili smješteni pripadnici specijalne policije) informacije o pokretanju hrvatskih snaga došle su do Srba u tadašnjoj Titovoj Korenici već u 2 sata ujutro. Pobunjenici tada započinju pripemati blokade od balvana po cesti kod Nacionalnog parka te raspoređuju ljude po okolnim šumama.
Kada je kolona vozila hrvatske policije došla u blizinu glavnog plitvičkog hotela iz obližnje šume na nju je otvorena vatra. Jedan autobus pun policajaca pogodila je i tromblonska mina koja, srećom, nije eksplodirala. Policajci su odmah izašli iz vozila i odgovorili na pucnjavu uslijed čega je došlo do okršaja po dubokom snijegu koji je napadao proteklih dana. Paljba iz mitraljeza pogodila je Josipa Jovića. Imao je pancirni prsluk, no pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Preminuo je prije nego su ga uspjeli helikopterom prenijeti u bolnicu. Još devet hrvatskih policajaca je ranjeno.
Borbe su se nastavile još nekoliko sati da bi oko 10:00 pobunjenici na kraju bili potisnuti prema Korenici, a NP Plitvice stavljene su pod kontrolu hrvatske policije. Uhićeno je 29 pobunjenika među kojima i Goran Hadžić, tada jedan od čelnika SDS-a.
Istoga dana pristigla je JNA iz Slunja i Knina te zauzela sve prilaze Plitvičkim jezerima. JNA, koja se tada još “proglašavala neutralnom, narodnom i legalnom”, otvoreno se stavila na stranu pobunjenih Srba. Dan kasnije, 1. travnja 1991., tzv. Republika Srpska Krajina proglasila je nezavisnost od Hrvatske. Tako se unatoč pobjedi i činjenici da se MUP vratio u tamošnju policijsku postaju hrvatska strana kasnije ipak morala povući pa su Plitvice sve do oslobodilačke vojno-redarstvene akcije “Oluja” hrvatskih snaga u kolovozu 1995. ostale djelom samoproglašene paradržave Republike SAO Krajine.
Prvi poginuli hrvatski redarstvenik u Domovinskom ratu Josip Jović posmrtno je unaprijeđen u bojnika Hrvatske vojske te odlikovan viskokim državnim odličjima. Pokopan je sa svim vojnim počastima na groblju u rodnom Aržanu gdje je na Uskrs 1994. otkriven spomenik njemu u spomen.
