Piše:Dalibor Veseljak
Ukrajinu koju je tako bezdušno napao veliki mirotvorac Vladimir Putin. Kada je 2014 izbila pobuna u regijama Lugansk i Dombas koje se nalaze na sjevernoj obali Crnoga mora. U njima je većina stanovništva Rusa budući da je mnogo njih poslije drugog svjetskog rata kada je to sve bio dio Sovjetskog saveza došlo raditi u tu oblast jer je grad Lugansk koji se nakada zvao Vorošilovgrad je jak industrijski grad sa oko 1,5 miliona stanovnika. Najvažniji grad u regiji Dombas sa oko 2 miliona stanovnika je Donjeck nekada znan i kao Staljino. To je grad teške industrije u kojem dominira rudarstvo. Nakon pripajanja Krima Rusiji i prevrata u ove dvije oblasti u sukobima je ubijeno oko 14000 ljudi. Kako bi se smirili sukobi pod pritiskom svjetske diplomacije 2015 godine u Minsku, Bjelorusija potpisan je mirovni Sporazum koji je imao zadatak da okonča taj krvavi sukob.
Sporazum iz Minska nikada nije u potpunosti implementiran, a njegova ključna pitanja još uvijek nisu riješena. Sporazum je trebao polučiti političko riješenje za regiju. Potpisan je od strane predstavnika Rusije, Ukrajine, seperatističkih čelnika i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).
Proruski seperatisti proglasili su u tim područjima Lugansku Narodnu Republiku (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR).
Kakav takav privid mira vladao je do ovog ponedjeljka kada je Ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio priznati te dvije samoproglašene republike. Između njih je područje oko grada Odesa i kad je počelo zveckanje oružja i svi ljudi zdravog razuma su mislili da do općeg rata u Ukrajini neće biti već da ako se Rusi i odluče na napad da će to biti samo na tom području na istoku Ukrajine kako bi se stopilo to područje i Krim.
U utorak rano ujutro Vladimir Putin je pokrenuo totalnu ofanzivu na Ukrajino i to iz smjera Rusije, Bjelorusije gdje su pid izlikom vojne vježbe zadnjih mjeseci gomilali svoje vojne snage i sa područja koja su prije osam godina okupirana. To je očito iznenadilo cijeli svijet i time je Putin napravio takvu situaciju koja bi vrlo lagano mogla eskalirati u 3. svjetski rat budući da je zaprijetio svima koji bi stali u obranu Ukrajine da će ih dočekati do sada neviđena odmazda. Iako je u početku govorio da je razlog svemu Ukrajinsko koketiranje sa NATO paketom i njegovo širenje na istok. Zbog toga su svi ostali začuđeni njegovim obraćanju ukrajinskim vojnicima koje nije pozvao na predaju već da “uzmu vlast u svoje ruke” te im poručuje “S vama ćemo se lakše dogovoriti nego sa bandom narkomana i neonacista koji su zasjeli u Kijevu na vlast i od Ukrajinsko naroda učinili svoje taoce”.
Ta tvrdnja o neonacistima je u najmanju ruku žalosna obzirom da je Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski porijeklom Židov.
U našoj regiji svi su sa zanimanjem čekali kako će se prema svemu postaviti Srpski vođa Aleksandar Vučić koji inače navodi Putina kao svog idola. U Srbiji vlada inače veliko Prorusko raspoloženje iako i prema Ukrajini vlada određena simpatija budući da ona nije priznala Republiku Kosovo. Ali njihov razlog ne priznavanja ne leži u činjenici da su na Srpskoj strani već u pragmatičnosti zbog situacije sa dvije samoproglašene republike u svojoj zemlji.
Nakon 48 sati ne oglašavanja Aleksandra Vučića i njegovog taktiziranje jer javno proklamira želju Srbije za pristupanje EU, s sa druge strane uvelike i koketira i naoružava se iz Rusije. Samoj Rusiji realno Srbija nije uopće ekonomski bitna jer su već odavno kupili NIS (naftna industrija Srbije) i u neku ruku upravljaju njihovim gospodarstvom.
Nakon što smo dočekali Vučićevo obraćanje javnosti ono nije previše iznenadilo ljude koji su upućeni u njegov način vladanja. Na jednu stranu je rekao da poštuje teritorijalni integritet Ukrajine jer su Ukrajinci i Rusi naravno Srpska braća, a sa druge strane je rekao da Srbija neće sudjelovati u sankcijama koje cijeli zapadni svijet sprema prema Ruskoj federaciji jer ne želi ugrožavati vlastitu privredu. Na njegovoj konferenciji za štampu kada je iznio svoj stav bio je i bivši predsjednik vlade i aktualni ministar vanjskih poslova dugogodišnji predsjednik Socijalističke partije Srbije i član svih koalicija između njegove partije i Srpske narodne strane Ivica Dačić koji je Vučićev trbuhozubac skupa sa ministrom unutarnjih poslova Aleksandrom Vulinom koji uvijek prvi iznose Vučićev stav pa ga on obzirom na reakciju naroda ili osudi ili prigrli kao svoj.
I ovoga puta je Dačić bio protiv toga da se osudi Ruska vojna intervencija. Sve to bi bilo bezopasno da kod Srba uvijek postoje pretenzije prema tuđim teritorijima i da sad dok je svijet koncentriran na Ukrajinu ne pokušaju nešto izvesti na Kosovu ili u BiH gdje Milorad Dodik sa svojom Republikom Srpskom stalno najavljuje ujedinjenje sa majkom Srbijom. Čeka nas teška i neizvjesna budućnost i nada da će svjetski čelnici uspjeti urazumiti Vladimira Putina da stane sa okupacijom Ukrajine