Piše: Vedran Morin
Na isteku je još jedna niš’ koristi godina za moju generaciju, trideset i osma. Bogata je prošlost iza nas koji smo preživjeli razdoblje Titovih pionira osamdesetih, godine strašnoga rata i poslijeratne obnove, recesijske stropotarnice i pridruženje u Europsku uniju pa i moderno doba Hrvatske iz koje se bježi glavom bez obzira. Optimizam u Lijepoj našoj osjeti se tek u tragovima i nadanju da ćemo nekim čudom barem potomcima ostaviti kakvu takvu budućnost. Ali vremena koja dolaze, bojim se, ne donose obećavajuću perspektivu.
Odrastanje u Jugoslaviji bilo je laž
Tek što sam napunio prvo desetljeće života morao sam učiti o nekoj novoj povijesti. Pjesmice partizanima iz jugoslavenske ere transformirale su se u Bojnu Čavoglave, a zvijezdu je zamijenila šahovnica. Tako je mali popišanko s 11 godina jednoga tmurnog ponedjeljka drhtao zbog ratnog vihora koji je pustošio Hrvatskom, a već sljedećega dana opraštao se od oca koji je obukao uniformu i zimu proveo s puškom na hladnom Velebitu. Nesvjestan težine opasnosti u koju se upušta brojao sam dane kada će se vratiti pa da ponovno budemo zajedno. Moj se otac, Bogu hvala, vratio i danas je s nama, no brojni su očevi koji su zauvijek otišli. Sjetimo ih se rado na obljetnicama, stoga neka oproste onima koji ih olako zaborave kada ključ Domovine predaju zvijerima da bi se zatim prodali za Judine škude.
Savez pionira Jugoslavije bio je prvi stupanj indoktrinacije, nametnuto veličanje lika i djela Josipa Broza Tita. Kao balavca poslali su me da pred početak nadolazećeg rata na spomeniku palim Narodno-oslobodilačkim borcima s petokrakom na glavi te crvenom maramom oko vrata recitiram u njihovu čast, na što tada nisam pristao. Desetak godina kasnije u novoizgrađenoj vojarni u Samoboru kao ročnik neovisne nam Hrvatske, koji je svoj dvadeseti rođendan dočekao u maskirnoj uniformi, gledao sam dokumentarce o Domovinskom ratu kojega je izazvala Titova zločinačka ideja o federativnim narodima u zajedničkoj državi. Desetljeće nakon njegove smrti, dakle na ideji jednoga leša i u obrani komunizma, boreći se protiv ostavštine partizana gašeni su brojni životi kako bi konačno doživjeli slobodu. I dobili smo je, no plaćena je visoka cijena.
Stoljećima je sanjali, godinama je uništavali
Tako su prošla dva desetljeća jedne generacije, u ne baš sretno proživljenoj mladosti. Ostala su tek sjećanja na mladenačke dane iz vremena poslijeratne srednje škole proživljenih u stilu Woodstocka; “seks, droga i rock ‘n’ roll”. Izgubljena nevinost na suvozačevom sjedalu crvenog “Stojadina”, odlasci u noćni život te opijanja do zore, kao i enormne količine marice svih devet mjeseci u vojsci, odlasci na utakmice i delikventski dišpeti ne zaboravljaju se lako. A kada se zakoračilo u novi milenij nije bilo druge nego pronaći prvi pravi posao i prihvatiti činjenicu da je vrijeme odrastanja iza mene, te da su tinejdžerska vremena završila prebrzo.
Drugačije je glava razmišljala kako se bližila trideseta, no svejedno se od jedne činjenice nije moglo pobjeći. Imali smo Hrvatsku koju, predavši je u ruke kriminalcima kojima žrtva krvavoga rata nije bila sveta, brže bolje uništismo. Dobili smo lažno domoljublje i oživjeli duh prošlosti koji se iz komunizma manifestirao u tzv. socijal-demokraciju. Stvorena je politička bipolarizacija s identičnim ciljem preuzimanja vlasti radi bogaćenja pojedinaca. Narod je to neshvatljivo prigrlio misleći da je ono u što vjeruje dobro za sve nas. Pokradena, korupcijski umrežena, klijentelistički razorena Hrvatska moja je domovina. Uvedena u Europsku uniju da robuje kapitalističkom globalizmu oduzeta joj je neovisnost.
Vratite mi moj život
I tako četiri desetljeća nakon što sam ugledao svjetla ovoga ludog svijeta pitam se što se dogodilo i gdje su nestale tolike godine? Je li moglo drugačije, tko je kriv za ta sranja i zašto je tako, uzaludno se pitati. Prošlost ne možemo mijenjati, ali na prošlosti zato trebamo učiti. Želim sutra živjeti u normalnom svijetu okružen pozitivnim ljudima bez skrivenih namjera. Vratite već sutra ovoj generaciji život tako da sljedeća četiri desetljeća budu na korist ljubavi, mira i prosperiteta. U konačnici, učinimo bolji svijet za našu djecu kako bi naše postojanje imalo smisla.
