Piše: Vedran Morin
“U Hrvatskoj vlada korupcija, a ništa se nije promijenilo ni nakon SP-a. Stadion na kojem su pobijedili Španjolsku je hrpa betona”, kratki je sažetak članka kojega je objavio Daily Mail pred utakmicu Hrvatske s Engleskom na legendarnom Wembleyu. U pravu je ovaj britanski tabloid, korupcija u Hrvatskoj se duboko ukorijenila u sve pore društva. Mala smo i korupcijom devastirana zemlja koja se još uvijek nije oporavila od posljedica strašnoga rata. I umjesto da se gospodarski razvijamo, mi smo dopustili da nas politika potpuno sravna sa zemljom. Mladi odlaze, umirovljenici preživljavaju, siromaštvo raste jednakom brzinom kao porezi i cijene goriva. No ne mora sve biti tako sivo. Vremena koja dolaze prilika su da naučeni greškama iz prošlosti gradimo ljepšu budućnost slijedeći primjere naših sportaša – upornošću i zalaganjem. Nakon svakog poraza dolaze nove prilike za pobjedu.
S ponosom, narodu svom
I baš je ove nedjelje, 18. studenoga svijetu poslana stvarna slika Lijepe naše. S jedne strane velika tuga i sjećanje na žrtve Vukovara, Škabrnje i ostalih ratom stradalih mjesta, a s druge strane naši nogometaši na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem. Odigrali su borbeni lavovi još jednu odličnu utakmicu na kojoj se s tribina hrama nogometa ponosno skandiralo “Vukovar, Vukovar”. Za Grad heroj i sve hrvatske branitelje, stradale, nestale, za mučene i zlostavljane, za sudionike u Koloni sjećanja i one koji su doma u molitvi i mislima bili s rodbinom stradalih, ali i za mladost koja tek dolazi. Hrvatska je ponosna zemlja, ponosna je na silnu snagu kojom nastoji zacijeliti rane na kojima je stvarana. I nitko nam nikada, unatoč sve učestalijim pokušajima, neće ugasiti taj ponos i vjeru u bolje sutra.
Jedna mala zemlja, dva velika finala
Bliži se kraj još jedne gospodarski gledano teške godine, ali naši sportaši ponovo su nas svojim uspjesima razdragali. Sjetimo se koliko nas je samo Deutsche Welle nahvalio kao “najsportskijom nacijom u svijetu”. I brzo smo novim sjajnim postignućima opravdali te tvrdnje. Osim svjetskih viceprvaka ‘Vatrenih’, ove godine imamo i finaliste Davis Cupa! Jedna mala Hrvatska tako se dva puta u kratkom vremenu našla na krovu svijeta, igrom slučaja zajedno s Francuzima na oba sportska “fronta”. A koliko je samo sjajnih rezultata ranije arhivirano u vitrinama, koje su sve legende zaslužne da se čulo za Hrvatsku i na sportskim natjecanjima svirala naša himna, zaista je nevjerojatno. Dražen Petrović, Ivica i Janica Kostelić, Goran Ivanišević, rukometaši, vaterpolisti…
Tako mali, a svejedno veliki
Samo za primjer, krovna nogometna organizacija FIFA broji 208. članica, više nego UN. Njih 32 nastupile su na završnom turniru u Rusiji, a finale su mogle igrati samo dvije reprezentacije. Bile su to velika Francuska i mala Hrvatska. Upravo te dvije nacije suprotstavit će se i u finalu Davis Cupa, velika Francuska i mala Hrvatska. Za usporedbu, veliku Francusku čini 67 milijuna stanovnika, od toga glavni grad Pariz, ujedno i najveći ima 2,2 milijuna stanovnika. Nas Hrvata je tek 4 milijuna, no svejedno smo se u nepuna tri desetljeća našli u brojnim finalima – regionalnim, europskim, svjetskim i olimpijskim. Ne mogu se ni sjetiti u kojima smo sve sportovima osvajali medalje, što u ekipnim, a što u pojedinačnim natjecanjima. Pa samo u nogometu i tenisu, dva najmasovnija natjecanja, nastupili smo u nestvarnih šest polufinala! Dva puta igrali smo polufinale SP-a u nogometu i u oba slučaja uzeli medalju – ’98. u Francuskoj broncu i 20 godina poslije srebro u Rusiji. Na SP-u u tenisu igrali smo četiri polufinala, a sada nas čeka treće finale (doma smo donijeli trofej iz Bratislave 2005. godine). Naša mala Hrvatska dala je i najboljeg nogometaša svijeta, Luku Modrića, koji je talent brusio upravo podno maksimirskog betona. O “milijun” teniskih uspjeha, od osvajanja Grand Slamova do rekorda u broju as servisa vrlo rado bih pisao, ali premalo je prostora da sve stane u ovaj tekst. I neka je tako!
Možemo li još bolje?
Štoviše, toliko toga postoji s čime se možemo hvaliti na sportskom planu, pa s pravom možemo biti ponosni narod. No ja sam iznio tek djelić naše bogate i ne samo sportske povijesti. Znanost, kultura i kulturna baština, prirodne ljepote, tehnologija i nagrade s raznih natjecanja te brojne druge vrijednosti naša su bogatstva koja trebamo nastaviti razvijati. Problem je tek u “izborniku”. Zar nije apsurdno to što nastojimo smijeniti Davora Šukera i pritvoriti Zdravka Mamića, diviti se Daliću i Modriću, a isto ne radimo na političkom planu? Dok budemo mlaki prema odgovornima za loše stanje u domovini pisat će se tekstovi kao u Daily Mailu, a sreću i veselje tražit ćemo u sportu. Ja iskreno vjerujem da možemo sagraditi puno bolju Hrvatsku.
“Hvala vam od srca dragi branitelji na slobodi, hvala i vama voljeni sportaši na pruženom veselju, nek’ nam živi Hrvatska.”
