Udruga Franak u petak je, reagirajući na priopćenje Hrvatske udruge banaka (HUB) od prethodnoga dana na presuda Suda EU vezanu uz rumunjski slučaj, poručila da su banke morale znati kako se tečaj švicarskog franka kretao u prošlosti, a u skladu s time morale su na taj rizik upozoriti potrošače.
HUB je, naime, povodom presude Europskog suda koja se odnosi na slučaj rumunjskih dužnika po kreditu u švicarskim francima, a koji je Udruga Franak proglasila povijesnom pobjedom za dužnike u ‘švicarcima’, u četvrtak nastojao pojasniti okolnosti ugovaranja kredita u valutnoj klauzuli CHF, pa je poručio i da presuda Suda EU neće imati direktnog utjecaja na Hrvatsku.
HUB je poručio i da banke nisu mogle znati kako će se kretati tečaj CHF-a u budućnosti, no u Udruzi Franak ističu da svaka banka ima odjel riznice koji upravlja valutnom i kamatnom pozicijom banke te trguje vrijednosnim papirima i drugim derivativnim instrumentima, pa zaključuju da su banke morale znati kako se CHF kretao u prošlosti te su, u skladu s time, minimalno na taj rizik morale upozoriti potrošače.
“Budući da je CHF vrlo nestabilna valuta, to znači da se takva nestabilna valuta mora kod ugovaranja promatrati drastično drugačije nego, primjerice, euro. Banke su kod ugovaranja morale upozoravati potrošače na razlike između eura i CHF-a kao valutnih klauzula”, smatraju u Udruzi Franak.
Nadalje, na HUB-ovu konstataciju da bankama nije dopušteno spekulirati na deviznom tržištu, Franak odgovara da je činjenica kako banke nisu imale depozite u ‘švicarcima’, niti inozemne CHF kredite u veličinama u kojima su ugovarale potrošačke CHF kredite, pa stoga, zaključuju u Udruzi, banke jesu spekulirale.
Smatraju i kako HUB griješi zaključujući da se presuda Suda EU ne odnosi na kredite u Hrvatskoj, jer su Rumunji ugovarali kredite u stranoj valuti, a ne s valutnom klauzulom. Sud EU, navode u Udruzi Franak, nigdje u svojoj odluci ne radi bilo kakvu distinkciju u tome smislu, niti se ona ukazuje kao bilo kakav relevantan aspekt odluke.
Isto tako, tvrdnje banaka kako prije 2013. nije bilo propisano kako ugovarati promjenjivu kamatnu stopu u Udruzi Franak također smatraju neistinitom, pa temeljem Zakona o obveznim odnosima zaključuju da su banke, unatoč činjenici da činidba odnosno promjena kamatne stope mora biti odrediva, ugovarale neodredivu činidbu odnosno neodredivu kamatnu stopu.
Kao odgovor na jedan od HUB-ovih zaključaka kako je Sud EU presudom ustvrdio kako kasnija neravnoteža ne može biti razlogom ispitivanja poštenosti ugovorne odredbe citirali su dio presude (za rumunjski slučaj) u kojemu se navodi: “Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora s obzirom na to da ugovorna odredba može unositi neravnotežu između stranaka koja se očituje tek tijekom izvršenja ugovora. U tom pogledu, na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, kao prvo, moguće nepoštovanje zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, kao drugo, postojanje eventualne znatnije neravnoteže u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13.”
Hina
