Na pragu smo otvaranja Europskoga rukometnoga prvenstva koje će se od 12. do 28. siječnja 2018. održavati u Hrvatskoj, čemu se posebno raduju ljubitelji ovoga našeg iznimno trofejnog sporta.
Domaća javnost puno očekuje i od Svjetskog prvenstva u nogometu, koje se ovog ljeta igra u Rusiji. Ukratko, građani hrvatske su nacija koja je pokazala da jako puno očekuje od svojih sportaša u rezultatskom smislu. I to dok navija u kauču pred TV ekranima i lagano očekujući pobjede i najsjajnija odličja, često ne shvaćajući koliko se odricanja, marljivog rada i napora mora uložiti da bi se postigao tek i osrednji sportski rezultat. O vrhunskim da i ne govorimo.
Dane Cvijanović, TRE terapeut, Loyalty član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra i vlasnik obrta Vetriver iz Zagreba, pojašnjava zašto smo nacija koja voli kritizirati uspješne sportaše umjesto da im damo potporu kad im ne ide.
“Nije rijetka pojava da sasvim zasluženo kad naši sportaši ostvaruju odlične rezultate slavimo, hvalimo ih i naravno budemo ponosni na njihov sportski rezultat. No, nije rijetka pojava kada ti isti sportaši ipak ‘nemaju svoj dan’, kada im ne ide, što zatim pokaže i loš rezultat – da kritiziramo. Kritiziramo jer smo bili kritizirani, da se riješimo napetosti, stresa i frustracije koja nas prati, a nerijetko kritiziramo i da bi sami sebi dali veći osjećaj vrijednosti. I to ponižavanjem drugoga, dižemo sebi vrijednost”, ustvrdio je Dane Cvijanović, TRE terapeut, Loyalty član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra i vlasnik obrta Vetriver iz Zagreba, savjetujući kako se pokuša shvatiti prije bilo kakve kritike koliko je našim sportašima trebalo truda i napora da dođu uopće u poziciju osvajanja najsjajnija odličja.
Prema nedavnom izračunu Međunarodnog olimpijskog odbora, Hrvatska je jedna od najtrofejnijih država u olimpijskim sportovima gledajući broj osvojenih medalja na broj stanovnika.
“No, unatoč tomu često se naši sportaši kada ‘kiksaju’ i ne donesu željeni rezultat kući razapinju i kritiziraju kao da nikada do tog nastupa nisu napravili dobro i odlično. Ljudi nemaju pojma što sve čini život jednog vrhunskoga hrvatskog sportaša te koliko je mučan put uložen da bi se došlo do postolja. Najlakše je sjediti ispred TV-a kod kuće i kritizirati, pametovati, savjetovati, a da većina nas nikada nije niti zaigrala sport čije sudionike kritizira”, smatra terapeut Cvijanović.
Jednako tako ističe i glavne značajke mentalne sportske snage da se i u kriznim trenucima ne posustane i izvuče sportski maksimu, koji može izgledni poraz pretvoriti u pobjedu.
“To prije svega znači da sportaš mora znati dobro se nositi i s lošim trenucima u svomih sportskim duelima, znati i loše dobro nositi, prije svega mentalno. Ostati skoncentriran, staložen, bez negativnih emocija i kada rezultatski ne ide sve po planu. To je ona fina nit koja dijeli vrhunske sportaše od prosječnih – upravljanje vlastitom mentalnom snagom u tim kriznim situacijama i kada je loše. Znaju se nositi dobro s porazima, kad im ne ide po planu te ono što je ključno – dugoročno mogu izdržati mentalni napor da im se nižu porazi, a ne željeni učinci”, analizira vlasnik obrta Vetriver.
Upravo ta (ne)sposobnost na terenu dokaže kako izgubimo utakmicu i prije njenog kraja. Primjerice, nije rijedak slučaj da zbog pada mentalne snage naših sportaša, u nogometu ili rukometu, ako im od početka ne krene kako spada, klonu duhom, izgube motivaciju za borbenost i srčanost te predaju utakmicu mentalnim padom i prije njenog službenog završetka.
“Imperativ je u takvim situacijama ostati dobrog raspoloženja i kada su okolonosti oko nas loše. Nikako ne posustati. Jednako tako ne smije se panično pribjegavati rješavanju situacije, te pod svaku cijenu tražiti odgovore za ono što nam ne ide. Upravo suprotno – ne smije stvarati nikakav dodatni stres, poput potrebe da se nađe pod hitno rješenje jer nam ne ide u igri. Tada ćemo još više griješiti, biti manje staloženi i skoncentrirati, a to pak opet vodi k lošem rezutlatu, a njegovom poboljšanju”, naglašava Dane Cvijanović.
Situacije poput onih gdje sportaši nose teret (bilo čijih) rezultatskih očekivanja, imperativ pobjede, ispunjenja zacrtanih planova, već unaprijed stavljaju otežavajuće okolnosti pred sam sportski duel.
“Nisu rijetki slučajevi da su upravo etikete favorita u nekim utakmicama, mnogim tim istim favoritima donijeli mentalni, a zatim i rezultatski poraz. Prava je sportska snaga biti strpljiv, uživati u onome što se radi, dobro prihvaćati sebe i ostvareni rezultat i kada to nije sukladno očekivanjima, te prije svega iz svakog poraza naučiti nešto novo o sebi i svojim (ne)mogućnostima, ne katastrofirati poraz, ne stvarati bauk od njega, nego iskoristiti sve što se može čak i iz lošeg rezultata”, zaključuje TRE terapeut, Dane Cvijanović.
