Nakon što je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko odlukom Upravnog suda proglašen nevinim za sukob interesa, pojedini “režimski” novinari, zaostali iz bivše “jugofilije” ne prestaju sa bjesomučnim smišljanjem svakakvih piskaranja kako bi zadovoljili potrebe svog prohujalog ega.
Na pisanja takvih, nazovimo novinara, reagirao je Tomislav Karamarko na Facebooku, što prenosimo u cjelosti:
Čitam komentarić Jelene Lovrić u nekakvom tjedniku inspiriran presudom Upravnog suda u “mom” slučaju. Drugarica iz Centralnog komiteta je zaključila kako Upravni sud nije dokinuo odluku povjerenstva Crne dame i ostalog šarenog društva, točnije, zaključio da moj “potencijalni sukob interesa” nije postojao.
I što sad?!
Žao mi je što ponekad opteretim javnost ovim, očito, ne prevažnim pitanjem za Hrvatsku (milijarda eura, gore-dolje), ali kad osjetim smrad komiteta, kumrovečkih škola i slično, moram reagirati. Rečena drugarica iz jedne od tih septičkih jama, centralne, oštroumno zaključuje kako ja u ozbiljnoj politici nemam budućnosti.
Možda je u pravu jer moja i njezina definicija ozbiljne politike su dijametralno suprotne. Možda je ona u poziciji da iz svog CK utječe na javno mnijenje u državi koju nije htjela. Ima više takvih. Razni Galići, Puhovski, pa nešto mlađe garde tupastih sljedbenika i religioznih jugofilčića…
Postoji li moja budućnost u hrvatskoj politici ili ne? Odluku o tome sigurno neće donijeti drugarica Lovrić i ne opterećujem se time previše, ali zar nije tragična činjenica tko je sve u hrvatskoj neovisnoj državi glasan, relevantan i medijski promoviran?!
Drugarica Lovrić je i u socijalističkoj Hrvatskoj pisala i komentirala, ali nije imala ono što ima sada – slobodu pljuvanja. Ona i njoj slični nisu nadalje zaslužili niti jednu moju rečenicu. Osim, jednu riječ – lustracija.
Za hrvatsku neovisnost i demokraciju poginulo je oko 17 tisuća ljudi. Znači li to njima išta? Nama da. Sve!
