Piše: Z. Horvat
U beogradskoj skupštini dogodio se 1928. godine sumrak parlamentarizma i pale su prve hrvatske političke žrtve sna o Velikoj Srbiji. Radikal Puniša Račić ispalio je iz pištolja plotune u predstavnike hrvatskoga naroda. Poginuli su Đuro Basariček i Pavle Radić, dok je nekoliko mjeseci kasnije od posljedica ranjavanja umro lider HSS-a Stjepan Radić. Podmukli ubojice Račić mlako je kažnjen, a službena politika Beograda tražila je stotine izlika da bi opravdale ovaj gnjusni čin.
U neku ruku povijest se ponavlja. Tijekom službenog posjeta hrvatskog izaslanstva srbijanskoj skupštini radikal Vojislav Šešelj gazio je hrvatsku zastavu i psovao „ustašku majku“ Gordanu Jandrokoviću, predsjedniku Hrvatskog sabora. Hrvatsko izaslanstvo je reagiralo promtno i prekinulo posjet. Reakcija srbijanskih medija ovih se dana bave samo posljedicama, bojeći se da će taj incident štetiti Srbiji. Čak je i predsjednik Aleksandar Vučić mlako osudio Šešeljev ispad. Bilo je to za očekivati jer je Vučić Šešeljev učenik. Vučić je u tzv. osudi toga čina odmah na neizravan način opravdavao „ludog Voju“ (kako neki tepaju Šešelju). Umjesto neupitne osude, Vučić je počeo spominjati paljenje srbijanske zastave u Hrvatskoj. Nije zaboravio niti neugodna pitanja kojima je bio izložen tijekom nedavnog posjeta Hrvatskoj kada je na pitanje novinara o njegovu huškačkom nastupu u Glini tijekom Domovinskog rata davao poticaj nastavku okupacije i krvoprolića. Šešeljevu provokaciju najiskrenije je osudila zastupnica Aleksandra Jerkov rekavi da je riječ o ispadu međudržavnih razmjera te da osuđeni ratni zločinac Šešelj ne smije biti narodni zastupnik u Skupštini Srbije.
Tužno je i istinito da je Šešelj jučer ponovio „da Bog da mi se ruka osušila ako ikada zaboravim srpsku Krajinu“. To je uostalom tek dio pljuvačko-huškačkog repertoara ovoga primitivca čiji san o Velikoj Srbiji neprekidno traje od atentatora Puniše Račića. Je li onda Srbija sprema za EU? Ako je povijest životna učiteljica onda su članovi hrvatskog izaslanstva dobro prošli. Palanački parlamentanizam s četničkom ikonografijom dio je folklora današnje Srbije. Nakon četničkog vojvode predsjednika Tomislava Nikolića na kormilu Srbije sada sjedni Šešeljev učenik i trabantAleksandar Vučić. Tko je sljedeći? Nastavimo ovaj logični niz, a za kraj jedno hipotetsko pitanje: Što bi dpgađalo da ratni zločinac Šešelj postane predsjednik Srbije???
