Piše: Robert Banfić
Kakvo je stanje u Venezueli, prenosi CarCARACAS: Vlada Sjedinjenih Američkih Država je pokrenula izvlačenje članova obitelji iz Američke ambasade u Venezueli ovog četvrtka, u odgovoru na produbljavanje političke krize izazvane nadolazećim glasanjem za sazivanje takozvane Ustavotvorne Skupštine.
Trenutačna politička kriza je direktno izazvana krahom cijena nafte koji se dogodio još krajem Srpnja 2015. godine. Rezultirajuće propadanje Venezuelanske vanjske kupovne moći je izazvalo propadanje nacionalne valute, bolivara, kao i kronične nestašice hrane, lijekova i osnovnih potrepština.
Kako piše naš vanjski suradnik Robert Banfić nakon nestabilnosti tijekom 2014. godine, prvi veći prosvjedi protiv aktualnog predsjednika Nicolasa Madura pokrenuli su se krajem 2016. godine, kulminacijom u listopadu kada je na ulice izašlo preko 1.200.000 građana – preko 3% ukupnog stanovništva Venezuele, u prosvjedu koji je prozvan najvećim u Venezuelanskoj povijesti.
Prosvjedi i dalje traju, a ulice većih Venezuelanskih gradova sve više liče na ratne zone. Okršaji vladinih snaga s prosvjednicima često zavšavaju ozljedama, masovnim uhićenjima, a sve češće i smrću. U cijeloj 2016. godini, u prosvjedima je uhićeno 2,732, a umrlo 12 osoba. Samo od početka 2017. godine te brojke dosežu 4,072 uhićenih i 115 poginulih, te preko 13,000 ozlijeđenih.
Velika odgovornost leži na ogromnom Venezuelanskom državnom administrativnom i zakonodavnom aparatu. Prije desetak godina, nakon pokušaja puča, bivši predsjednik Venezuele, Hugo Chavez, je pokrenuo čistke u svim sferama državnog aparata, dovodeći na pozicije moći političke pristaše, time izazvavši odlijev mozgova.
Reakcije na ekonomsku nestabilnost 2014. god. su kao test fleksibilnosti Venezuelanske ekonomije i vlasti pokazale kroničnu nesposobnost, koja je već tada naslućivala da je vlada nesposobna donijeti potrebne reforme koje bi očuvale Venezuelansku kupovnu moć i nastavile uvoz hrane, lijekova i potrepština. Krah cijena nafte, glavnog Venezuelanskog izvoznog proizvoda (95% prihoda pri izvozu) odgovornoga za 50% Venezuelanskog BDP-a, započeo je trenutačni kolaps države, potpomognut fijaskom pokušaja državne vlasti da održi kontrolu nad građanima.
U pokušaju stabilizacije vlasti – ili, ako je vjerovati kritičarima, u pokušaju stvaranja autokratskog režima – Madura je odlučio održati glasanje za sastavljanje skupštine od 545 članova, unatoč snažnom protivljenju javnog mišljenja (prema istraživanjima javnog mnijenja prema agencijama Reuters i Ipsos, 70% Venezuelanskog stanovništva se oštro protivi sazivanju Ustavotvorne Skupštine).
Osim brutalnog odnosa prema prosvjednicima, Madurov režim je pred samo glasanje za okupljanje Ustavotvorne Skupštine započeo ogromnu kampanju ucijenjivanja 2.800.000 radnika u državnim tvrtkama i administraciji, prijeteći otkazima ako ne izađu na glasanje.
Situacija u Venezueli sve više odaje sliku očaja, jasno vidljivog u zadnjm trzajima Madurove Socijalističke vlade, jasno vidljivoga u svakodnevnom životu građana, jasno vidljivoga u propasti još jedne zemlje bogate prirodnim resursima.
