Slaven Letica, bivši političar, savjetnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i kolumnist nije mogao prešutiti (ne)obično ponašanje Anke Mrak Taritaš predsjednicu političke stranke GLAS i bivše ministrice, i njezine istupe u javnosti gdje bez imalo stida proklamira moral i dušebrižništvo, zaboravljajući na svoje “repove” koje javnost itekako pamti.
Prenosimo komentar sa Facebooka Slavena Letice:
Mrak od Gunje i Vukušić od Bleiburga
Sadašnju predsjednicu političke stranke GLAS i Bivšu ministricu Anku Mrak Taritaš posljednjih mjeseci zarazio je virus nekritičnog ćudorednog samoljublja iliti moralnog narcizma.
Iako je sama hodajući skandal (o najnovijem možete pročitati ovdje: https://www.tportal.hr/…/nova-prijava-protiv-anke-mrak-tari…) i metafora za kršenje razno-raznih zakona, a varljivu je slavu stekla legalizacijom bezakonja (legalizacijom bespravno sagrađenih kuća i drugih nekretnina), prva se javila nakon prometnog udesa ministrice Žalac.
Uvjerena kako je sama bezgrešna moralna vertikala, ministrici Gabrijeli je poslala odrješitu poruku: „Da se meni dogodilo što i ministrici Žalac, odmah bi podnijela ostavku.“
Sinoć je zbog – da se našalim, “priziva savjesti”, odbila sudjelovati u emisiji „Otvoreno“ zbog toga što je jedan od pozvanih gostiju bio Bože Vukušić.
Svojim junačkim „moralnim“ činom pohvalila se na facebooku: “Večeras sam zajedno s kolegom Arsenom Baukom odbila gostovati u emisiji Otvoreno nakon što sam upoznata s činjenicom da je jedan od gostiju Bože Vukušić iz Počasnog bleiburškog voda, pred njemačkim pravosuđem pravomoćno osuđen na doživotni zatvor kao nalogodavac ubojstva.”
Na početku “Otvorenog” Bože Vukušić je na pitanje voditelja Damira Smrtića govorio o presudi koju je Mrak Taritaš navela kao razlog vlastitog bojkota nastupa u Otvorenom: “Riječ je o presudi iz 1983., a ja sam 1991. pušten iz zatvora te sam odmah počeo raditi u hrvatskoj državnoj službi, i to u MUP-u, a zatim u Saboru u Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. U Saboru sam radio čak i u vrijeme Račanove koalicijske vlasti. Štoviše, kada je premijer Račan 2002. godine izrazio želju posjetiti Bleiburg, mene je ispred Hrvatskog sabora dopalo da mu budem vodič. Mi smo proveli nekoliko sati zajedno, on mi je rekao da zna za presudu.”
Zatim je pojasnio svoj današnji položaj u javnosti i pravnim državama (njemačkoj, austrijskoj i hrvatskoj): “Svugdje me pozivaju. Jedino sam prije par godina negdje pročitao da se gospodin Puhovski potužio televiziji jer sam sudjelovao u jednoj emisiji, ali nemam nikakvih problema s institucijama. Nemam problema ni u Njemačkoj, nego sam, što se isto pisalo prije par godina, bio jedan od glavnih svjedoka u postupku istrage protiv Perkovića i Mustača, koju provodi to isto odvjetništvo koje me tužilo i na čiji sam zahtjev bio osuđen. Dapače, jedan policajac koji je vodio istragu protiv mene prihvatio je dužnost glavnog tajnika u Počasnom bleiburškom vodu.”
Ne znam detalje pravosudno-obavještajnih zavrzlama u koje je bio upleten Bože Vukušić, ali bih Anki Mrak Taritaš ipak savjetovao da se drži narodne poslovice: „Šutnja je zlato“.
Čak ako i nije vjernica, dobro bi joj došlo i da se zamisli nad riječima Evanđelja:
»Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«
(Lk 6, 37–38, 41–42)
