Piše: Ivona Šimunović
Nastupila su vremena u kojima informacijsko ratovanje , medijsko manipuliranje koje uključuje stvaranje umjetne kolektivne svijesti, kontrolu uma stanovništva te psihološko ratovanje će čovjeku „ laiku“ izgledati kao teme iz SF filmova. Takve tehnike uz ponudu tehnologije čija moć raste iz minute u minutu imaju sve veći i dublji utjecaj na stanovništvo neke zemlje, pa u konačnici i Hrvatske.
Na žalost politička klima u zemlji i tehnološke mogućnosti u čovjeku stvaraju emocionalna stanja „ izgubljenosti“, osjećaj ogorčenosti. Konfuziju u čovjeku i osjećaj bespomoćnosti stvara promatranje, praćenje, pojedinaca političke elite koji ne odgovaraju za svoje postupke: krivih procjena, nemoralnih postupanja ili u konačnici usudit ću se reći i vidljive ne kompetencije te ne vladanje materijom, koja „ vuče“ život „ malog“ čovjeka ne u ponor, već mu gura se glava u mulj dna.
Primjećujem pojavu ovisnosti o praćenju aktualnosti, kod mnogih iz sata u sat. Jutra umjesto da počinju radnom čovjeku uz kavu u miru ali s ciljem podizanja elana, on se već na samom početku dana, napuni se negativnim inputima. Reći ću ovo, ako se čovjeku uputi prema njemu ili on sam pročita samo 2 negativna inputa, nakon toga treba mu bar 5 pozitivnih da bi se povratio. Koje na žalost teško ili uopće ne pronalazi . Što bi diglo razinu pozitivne svijesti, a očistilo podsvijest od onog negativnog što je upio .
Dok čovjek čeka i nada se tim pozitivnim inputima, u njemu traje psihološko, ratovanje.
Poznata je činjenica da psihološki rat je oblik specijalnog rata usmjeren na postizanje vlastite koristi. U ovom slučaju, korist imaju vladajući , politička elita.
Gospodarska kriza , politička previranja u zemlji plodno su tlo za izazivanje ovakvog oblika ratovanja sa svojim narodom. Radi „ straha“ u političkoj eliti da ne bi narod postao njihov “neprijatelj“, u stanju u kojem se država nalazi a dok se ne ishodi rješenje, aktivira se tehnika i taktika: smanji njegovu spremnost na borbu, umanji mu snagu a povećaj snagu u vlastitim redovima i traži saveznike do rješenja nastalog problema.
Psihološki rat za razliku od oružanog sukoba može se provoditi i u miru. U kojem isto tako pojedinci neistomišljenici trude se informacijski ratovati, medijski ratovati i tako potkopavati društveni sustav.
A taj „ obični „ čovjek to sve prati , promatra i gubi se u priči „ kome vjerovati“ , dok se akteri svim sila trude sačuvati svoj moral, njegov se umanjuje.
Obožavam izreku : „ nije problem u lošima koji čine zlo, već je problem u onima dobrima koji šute“.
Dok većina misli da je dobro informirana i da su stvorili vlastita mišljenja o situaciji u zemlji , ustvari uz aktiviran psihološki rat i splet trustova mozgova , „zakamuflirano“ se djeluje na modificiranju razmišljanja i ponašanja naroda.
Čine to svi oni koji mogu a dozvoli im se a svrha je ova : unijeti prisilne promjene u naš način života, bez našeg pristanka ili ikakvog pojma o onom što nam se događa.
Krajnji je cilj potpuno zatiranje čovjekovog unutarnjeg osjećaja identiteta, čupanje i izbacivanje same čovjekove duše i umetanje, na ispražnjeno mjesto , jedne umjetne , sintetičke duše, pseudoduše. Da bi se promijenilo čovjekovo ponašanje, psihološkim ratovanjem kod mnogih se mijenja slika o samome sebi.
Psihološka manipulacija i tehnike za manipulaciju društvom stare su gotovo kao i samo čovječanstvo. Unatoč tome što mnogi misle da danas živimo u civiliziranijem društvu, te metode i dan danas su prisutne, samo su mnogo sofisticiranije i skrivenije od ljudi samih.
