U Muzej grada Zagreba stigli su ukrasi za božićno drvce iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, iz jedne zagrebačke građanske obitelji.
Začuđujuće, no božićna drvca u dvadesetim godinama dvadesetog stoljeća u građanskim obiteljima, bila su novost.
“Iz Njemačke i Austrije se kićenje bora proširilo na ostali svijet. U Hrvatsku je došlo 1850-ih, uveli su ih plemićke obitelji, i postali nositelji nove tradicije, do tad smo imali samo badnjak i drvenu kladu koja bi gorila”, govori Marina Perica Krapljanov, kustosica.
Prve jelke u Zagrebu su kićene u bidermajerskim interijerima, a prvo poznato okićeno drvce na svijetu zabilježeno je u Bremenu 1570. godine.
Ukrasima od prirodnih materijala poput orašastih plodova, pamuka, crvenih bobica, cimeta, se kitilo dugo, a i slatkišima. Tako su se u kontinentalnoj Hrvatskoj donedavno na drvcima mogli naći šećerni bomboni.
Kada je običaj tek došao k nama, kitila su se prvo bjelogorična drvca, tek nešto kasnije u modu dolazi crnogorično.
Ukrašavanje domova za Božić nije potpuno bez jaslica. Obitelj Petan jedne ima već preko 100 godina.
“Ove jaslice su u našoj obitelji od 1960-ih, kad ih je mom mužu poklonila njegova majka, ona ih je dobila od svojeg tate 1940, a njezin tata ih je kupio 1915.”, govori Višnja Petan.
Iako više ne šaljemo pisma, to nije spriječilo da božićne čestitke još uvijek, unatoč informatizaciji, putuju poštom. Prva je poslana također sredinom 19. stoljeća.
Božićne čestitke ulaze u širu upotrebu 1843. godine kada jedan bogati engleski poduzetnik daje tiskati prvu čestitiku i to u svibnju i one se počinju interno slati, što postaje unosni posao za tiskare. U Hrvatsku su došle nedugo nakon. Motivi su različiti, od sakralnih i djece koja kite bor pa do saonica, snijega, ali i dimnjačara, koji treba donijeti sreću u novoj godini.
Ako ste mislili slati ovog Božića samo SMS-ove i mailove, razmislite još jednom, papirnata čestitka je ipak nešto što ostaje zauvijek, piše Dnevnik.hr.
