Piše: Prof.dr.sc. Gordana Rusak
Napisi u medijima da su neki naši izvori vode s kojih se crpi voda za piće prešli u strane ruke pojavili su se pred oko dvije godine. Iako se informacija počela širiti društvenim mrežama, nije izazvala preveliku pozornost javnosti.
Što bi se recimo dogodilo da je neka strana zemlja zaposjela dio našeg teritorija? Reagirali bismo burno, ustali na noge i branili svoje! U pozadini ratova u prošlosti bio je teritorij, u pozadini suvremenih ratova borba je to za naftu, a u budućnosti nas očekuje borba za prirodne resurse bez kojih nema života, prije svega borba za vodu. Znači, prepustiti naše izvore vode nekome drugome zapravo je isto kao da smo dio svojeg teritorija, bez borbe, za stolom, predali u ruke nekog drugog. I još gore od toga, za opstanak neke zemlje u budućnosti neće biti ključan teritorij kojim raspolaže nego prirodni resursi kojima raspolaže. Zbog nafte su se vodili i još i danas se vode krvavi ratovi, a ona utječe tek na kvalitetu našega života, promjenom tehnologija i značaj nafte će se umanjiti. Voda pak je temelj života i nju baš ništa ne može zamijeniti. Onaj tko bude raspolagao izvorima pitke vode bit će gospodar života i smrti. Ovdje se ne radi o tome kakav će nam život biti nego hoćemo li preživjeti. Ovo smo trebali shvatiti odavno, ovom činjenicom se trebaju voditi ozbiljni političari koji odluke donose za generacije koje dolaze.
Treba se prisjetiti izjave premijera Plenkovića kojom je on demantirao napise u pojedinim medijima da su izvori vode i poljoprivredno zemljište Agrokora prepušteni u ruke američkih fondova predvođenih Knightheadom. No, potvrdio je da su za kredit od 480 milijuna eura, koji je dogovorio bivši izvanredni povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak, založene nekretnine više Agrokorovih sastavnica, među kojima je i Jamnica. Poznato je da je imovina bivših Agrokorovih sastavnica prebačena na zrcalna poduzeća pa je Jamnica tako postala Jamnica plus d.o.o. Zanimljive podatke potkrijepljene poveznicama koje potvrđuju istinitost podataka daje Faktograf.hr. Vlada RH odobrila je prebacivanje koncesije za crpljenje vode na novoosnovano poduzeće Jamnica plus u svibnju 2019. godine. Prema podacima iz sudskog registra, vlasnik Jamnice je Fortenova grupa d.d., čiji je jedini dioničar nizozemsko poduzeće Aisle Dutch HoldCo. Vlasnik ovog nizozemskog poduzeća je zaklada Aisle Stak Stichting putem koje bi budući vlasnici trebali preuzeti vlasništvo nad Fortenovom po završetku postupka izvanredne uprave.
Popis prirodnih mineralnih voda i prirodnih izvorskih voda priznatih u RH pokazuje da su vode Kalnička, Aqua Sana, Kala, Santa i Viva u našem vlasništvu. U stranom vlasništvu su Lipički studenac i Studena, a prema gore navedenom u stranim rukama su i Jamnica i Jana. Jamnica zauzima oko 70% proizvodnje flaširane vode u našoj zemlji što znači da najvećim djelom pijemo stranu vodu iz vlastitog izvora!
Polako ali sigurno Hrvatska gubi svoje izvore pitke vode. To je tiha invazija na našu zemlju koja ugrožava opstanak njenih ljudi, a o tome se šuti. Rat se ne vodi na bojnom polju nego za stolom, a mi gubimo bitke. Tiho i pokorno. Kad to shvatimo, bit će prekasno. Odgovorni za takvu politiku neće snositi nikakve posljedice kao što nisu niti dosad zbog mnogih loših odluka. Posljedice će trpjeti generacije koje dolaze.
