Vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj odgovoran je za progon i deportacije vojvođanskih Hrvata držanjem huškačkog govora u Hrtkovcima 6. svibnja 1992., objavio je u srijedu nasljednik Haškog suda, tzv. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u pravomoćnoj presudi Šešelju kojom ga je osudio na 10 godina zatvora.
Sud ga je osudio na kaznu od deset godina zatvora i priznao mu vrijeme provedeno u haškom pritvoru.
Šešelj je nepravomoćno oslobođen svih optužbi za ratne zločina prije dvije godine i haško se tužiteljstvo žalilo na tu presudu.
Haško je tužiteljstvo zatražilo poništenje oslobađajuće presude zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koje je, prema žalbi tužitelja, unatoč obilju dokaza u presudi donijelo “zapanjujući zaključak” da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata.
Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj zločinačkom pothvatu, prevođenom srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine te stoga traži da se Šešelja osudi na 28 godina zatvora ili da se naloži ponavljanje suđenja.
Raspravno vijeće ICTY-ja većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka 2016. Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo. Vijeće je također tada zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba. Vijeće je također zaključilo da “propaganda nacionalističke ideologije” nije sama po sebi zločin.
Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu a oni koji jesu bili huškački – nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.
Šešelj nije bio nazočan izricanju presude.
