Povodom Dana državnosti predsjednica Kolinda Grabar Kitarović obratila se javnosti poslanicom o aktualnoj situaciji u zemlji.
“Mogu reći da smo učinili divovske korake u povijesti, ali smo izgubili jasan pogled na građanina, na čovjeka i njegovu egzistenciju. Moramo se svim snagama usmjeriti na budućnost”, kazala je predsjednica.
Kao glavnih pet ciljeva predsjednica je istaknula demografsku obnovu, gospodarsku obnovu, obrazovnu refromu, nacionalnu sigurnost te fiskalnu i funkcionalnu decentralizaciju radi jednakog razvoja svih krajeva zemlje.
Današnja svečanost naše misli vraća 26 godina unatrag na čin donošenja Deklaracije o proglašenju samostalne i neovisne Republike Hrvatske. Bio je to kraj dugog puta hrvatskog naroda za svoju samostalnu državu. Nismo nažalost mogli kao drugi narodi u miru razvijati svoju mladu demokratsku državu nego smo morali braniti tek proglašenu državu od unutarnje i vanjske agresije koju je poizvela velikosrpska ideologija. No suočeni s nametnutim ratom obranili smo se i pobijedili. S ponosom se sjećamo svih žrtava. Naše su misli s poginulim braniteljima, invalidima, s civilnim žrtvama rata i obiteljima koji su izgubili svoje najdraže. Rane su još uvijek svježe i bolne i nikada neće zacijeliti, rekla je predsjednica u svom govoru.
Poslanicu prenosimo u cjelosti:
Današnja svečanost vraća naše misli dvadeset šest godina unatrag, na povijesni 25. lipnja 1991. i čin donošenja Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Bio je to kraj dugog puta borbe hrvatskoga naroda za svoju samostalnu državu i konačni politički pravorijek narodne volje izražene referendumom 19. svibnja 1991.
Nismo nažalost nakon toga, kao drugi narodi, mogli u miru razvijati svoju mladu demokratsku državu, nego smo morali braniti tek proglašenu državu od unutarnje i vanjske agresije, koju je proizvela mitomanska velikosrpska ideologija. No, suočeni s nametnutim ratom, obranili smo se i pobijedili.
Dan državnosti jedan je od onih dana kada se s osobitim ponosom i zahvalnošću sjećamo svih žrtava i svih koji su dali doprinos ostvarenju i obrani naše slobode i neovisnosti i oslobođenju Domovine, a posebice hrvatskih branitelja te prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Naše su misli s poginulim i umrlim braniteljima, s hrvatskim ratnim vojnim invalidima, s civilnim žrtvama rata i svim obiteljima koje su u Domovinskom ratu izgubile svoje najbliže, ali i sa svima znanima i neznanima koji su kroz povijest položili živote za hrvatsku grudu.
Rane su još uvijek svježe i bolne i neke nikada neće zacijeljeti. I jučer sam to snažno osjetila u Slavonskom Brodu, pred spomenikom djeci poginuloj u Domovinskom ratu, u mislima sa svom djecom ubijenom na igralištima, u dvorištima, u kućama.
Posebno je bolna rana u srcima svih koji traže svoje nestale. Moramo učiniti sve da ih pronađemo. I pravo na obilježen grob ljudsko je pravo. To je prije svega humanitarno pitanje, ali je i političko pitanje, o kojemu sam razgovarala i ponovno ću razgovarati sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Vjerujem u dobru volju, vjerujem da ćemo to veliko i teško pitanje razriješiti i tako učiniti važan korak ka stvarnoj normalizaciji odnosa naših dviju država i naroda.
Možemo reći da smo u ostvarenju povijesnih političkih ciljeva učinili divovske korake i zbog tih uspjeha osjećamo ponos i zadovoljstvo. Istodobno, u tim povijesnim „koracima od sedam milja“ donekle smo izgubili jasnoću pogleda na čovjeka, na građanina i na njegova egzistencijalna pitanja. Nismo dovoljno pozornosti posvetili pitanjima unutarnjeg uređenja društva, društva koje će svim hrvatskim državljanima osigurati dostojanstven život. Posljedice danas osjećamo u svim područjima, posebice u iseljavanju mladih, a često nažalost i cijelih obitelji, što pogoršava ionako već godinama negativne demografske trendove.
Moramo se stoga svim snagama usmjeriti na budućnost, na provedbu politika koje će u prvi plan staviti rješenje egzistencijalnih pitanja hrvatskih građana i hrvatskih obitelji. Ovom prigodom želim dati nekoliko naglasaka za pet takvih područja: demografsku obnovu, gospodarsku obnovu, obrazovnu reformu, sigurnosnu politiku te fiskalnu i funkcionalnu decentralizaciju radi ravnomjernog razvoja svih hrvatskih krajeva.
Kada je riječ o demografskoj politici, i dalje smatram da tom pitanju moramo radikalnije pristupiti i politički taj segment društvene obnove izdići na najveću moguću razinu, jer, u protivnom, prijeti opasnost da to bude samo jedan od problema koji moramo rješavati, a ne prvi problem kojem moramo pristupiti. A ja mislim da je to prvi problem koji moramo rješavati, dok se rješenja svih drugih problema moraju tražiti s uporištem da to bude središnje pitanje naše budućnosti.
U tome smislu krajnji cilj gospodarske obnove mora biti zapošljavanje i egzistencijalna sigurnost naših građana i naših obitelji. U žarištu naših politika na svim razinama mora biti privlačenje investicija koje će omogućiti veću dodanu vrijednost i zapošljavanje, posebice u slabije razvijenim krajevima. Pri tome valja voditi računa i o profilu radnih mjesta. S obzirom na to da u nekim sektorima kao što su turizam i građevinarstvo već trpimo manjak domaće radne snage, rastu zahtjevi poslodavaca za uvozom radnika iz inozemstva. Ako je to ponegdje i nužno, time se ne smije rušiti ionako niska cijena rada u Hrvatskoj, jer će naši ljudi i dalje odlaziti u inozemstvo, a time sve svoje probleme samo pogoršavamo. Podsjetit ću da je Hrvatska u članku 1. ustavno definirana i kao socijalna država, no to ne znači siromašna država, u kojoj građani žive od socijalne pomoći. Naprotiv, socijalna pomoć mora biti iznimka, a dobar standard stanovništva, koji se temelji na zaposlenosti i plaći koja omogućuje životnu sigurnost i perspektivu, mora biti cilj djelovanja svih sastavnica državne vlasti.
Sada kao članica Europske unije imamo velike mogućnosti korištenjem sredstava europskih fondova kreirati vlastiti razvoj, samim tim i politiku zapošljavanja. Očekujem stoga da će se u realizaciji novih investicija kao što je gradnja Pelješkog mosta voditi računa o zapošljavanju prije svega hrvatskih radnika i o visini njihovih plaća.
Obrazovnu reformu u svakoj prigodi snažno stavljam u žarište naše pozornosti. Ključ svega je, kako sam nedavno istaknula, odgovor na pitanje: kakve ljude želimo? Samosvjesne i kreativne koji mijenjaju život oko sebe ili frustrirane i pasivne? Naš je obrazovni sustav nažalost preopterećen informacijama. Naravno, djeci moramo dati temeljna i opća znanja iz svih područja, ali prije svega moramo ih naučiti gdje će naći informacije, kako će ih povezivati i kako će se i u koje svrhe njima koristiti, kako bi se formirali u zrele osobe, koje misle svojom glavom i razvijaju svoje talente. Očekujem stoga nastavak procesa kurikularne reforme, bez odugovlačenja, bez politizacije i bez ideologizacije.
Sigurnosna politika danas je više nego ikad povezana s pitanjem gospodarskog razvoja. Želim izraziti zadovoljstvo što smo ove godine povećali ulaganja u Oružane snage i očekujem njihov daljnji rast, sukladno obvezi koju imamo kao članica NATO-saveza, ali prije svega zbog naših potreba. Isto je tako od velike važnosti što smo napokon donijeli prijedlog Strategije nacionalne sigurnosti. Očekujem uskoro i zakonska rješenja koja će omogućiti njezinu operativnu provedbu. Smatram pritom da u budućnosti mnogo više nego do sada naglasak moramo staviti i na energetsku i prehrambenu neovisnost i sigurnost zemlje.
Fiskalna i funkcionalna decentralizacija države iznimno je važna za ravnomjeran razvoj svih državnih područja. Država u određenoj mjeri uvijek ima ulogu redistributora poreznih sredstava, posebice kad je riječ o slabije razvijenim krajevima, a sada ima i odgovornost pomoći u dobivanju sredstava iz europskih fondova za takva područja. No, poštujući načelo supsidijarnosti, cilj porezne i ekonomske politike države mora biti da jedinice regionalne i lokalne samouprave na temelju vlastitih prihoda, uključujući korištenje europskih fondova, mogu optimalno kreirati svoj razvoj.
Dopustite mi nekoliko riječi o vanjskoj politici. Želim prije svega istaknuti značenje snažne zajedničke hrvatsko-poljske inicijative unutar Europske unije, Inicijative triju mora. Smatram da je Inicijativa izvanredno važna za političku, gospodarsku i kulturnu valorizaciju Hrvatske kao države koja spaja Srednju Europu sa Sredozemljem, kao i za sve zemlje Srednje Europe. Njome se prije svega jača kohezija autentičnog srednjoeuropskog prostora i kohezija Europske unije, a time i otpornost Unije u današnjem svijetu punom izazova. I na ovom mjestu bih naglasila kako Inicijativa nije usmjerena ni protiv koga, već je otvorena suradnji sa svim zainteresiranim partnerima koji dijele interes jačanja i boljitka Srednje Europe i Europske unije kao takve.
Predstoji nam jačanje sredozemne sastavnice naše vanjske politike. Dijelimo sve izazove koji dolaze sa Sredozemlja, od migracija, sigurnosnih pitanja na njegovu južnom dijelu, očuvanja okoliša, upravljanja ribljim fondom do turizma, kulture, gospodarstva i mnogih drugih područja. Stoga nam je i mjesto u sredozemnoj skupini država članica Unije.
I na ovom mjestu naglasila bih predanost jačanju naših odnosa sa svim državama svijeta, posebice u godini kada obilježavamo četvrt stoljeća od uspostave diplomatskih odnosa s najvećim brojem njih. Neka prijateljstva uspješno gradimo, a neka smo nažalost zapostavili, ali sam sigurna kako ćemo ih ojačati u razdoblju koje je pred nama. U tome ohrabrujem i vjerujem i u našu diplomaciju.
U ovoj svečanoj prigodi posebice želim podsjetiti na odgovornost koju kao država imamo prema iseljenim Hrvatima. Kada je riječ o vezama s iseljenom Hrvatskom, njihovo jačanje mora imati mnogo jaču institucionalnu potporu. Stoga mi dopustite iskoristiti ovu prigodu i za 22. srpnja ove godine najaviti Dan otvorenih vrata za iseljenike i hrvatske manjinske zajednice, koji će, vjerujem, biti dobrodošao doprinos jačanju dijaloga i suradnje Republike Hrvatske s dijelovima hrvatskoga naroda izvan Domovine.
Posebice u žarištu naših nacionalnih i državnih interesa moraju biti Hrvati u Bosni i Hercegovini, gdje su konstitutivan povijesni narod, ali im prijeti da postanu manjina. Inzistiram i uvijek ću inzistirati na jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zato treba najozbiljnije pristupiti rješavanju političkih pitanja kao što je žurna promjena izbornog zakona. Isto tako, Bosnu i Hercegovinu nužno je što prije „povući“ prema euroatlantskim integracijama. Stoga zagovaramo da ona što prije, po predaji odgovora na upitnik, dobije pozitivno mišljenje o svom zahtjevu za članstvo i datum početka pregovora.
Prije dva dana bila sam na inauguraciji predsjednika Republike Srbije gospodina Aleksandra Vučića. Učinila sam to u duhu dobrih običaja, ali prije svega radi nastavka i osnaženja međudržavnog dijaloga, kojemu je temelj Subotička deklaracija. Držim da Hrvatska i Srbija moraju imati stalan i, nadamo se, konstruktivan dijalog, kako o bilateralnim pitanjima, tako i o svim pitanjima od interesa za zemlje Jugoistočne Europe.
Kao sa spomenutim i drugim susjednim državama, Hrvatska želi razvijati dijalog i s Republikom Slovenijom, kako radi unaprjeđenja suradnje, tako i radi rješavanja problema, uključujući granično pitanje. Još jedanput naglašavam da je međunarodna arbitraža o tome nepovratno kontaminirana. Stoga Hrvatska, u skladu s člankom 60. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, neće prihvatiti nikakvu odluku arbitražnog suda jer više nije dionica toga procesa, niti će dopustiti implementaciju njegovih odluka ma kakve one bile. Spremni smo međutim odmah započeti pregovore i stoga se koristim ovom prigodom pozvati Sloveniju za pregovarački stol. Držim da smo dužni pokazati zrelost i sposobnost to pitanje riješiti na bilateralnoj osnovi.
To su samo neke zadaće na unutarnjem i vanjskom planu koje stoje pred nama. Želimo li biti uspješni u njihovu rješavanju, moramo prestati s trvenjima o prošlosti. Prije tri dana obilježili smo Dan antifašističke borbe. Predsjednik Tuđman kao antifašist, ali i kao povjesničar bio je svjestan značenja toga datuma u kontinuitetu naše borbe za slobodu i očuvanje državnosti i zato ga je utemeljio kao državni blagdan. Taj kontinuitet trebamo čuvati, no istodobno nemamo razloga i nećemo slaviti simbole ni osobe koji su simbol ratnih i poslijeratnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima, koji je odgovaran za mnoge desetke tisuće žrtava. Stoga moramo i dalje istraživati stratišta i masovne grobnice tih žrtava i na dostojan im način izraziti poštovanje.
No, prije svega gledajmo dakle u budućnost, kao što smo gledali i 25. lipnja 1991. Neka nam današnji dan bude nadahnuće, prije svega u tome koliko je važno imati jasne ciljeve i odlučnost u njihovu postizanju. Politička stabilnost u tome je od prvorazredne važnosti. Ona prije svega počiva na većinskoj volji zastupnika u Hrvatskome saboru i na odgovornoj suradnji između svih sastavnica državne vlasti, zatim i na otvorenosti državnih tijela za dijalog s oporbom, akademskom zajednicom i svijetom kulture, ali više od svega počiva na sposobnosti politike da prepozna temeljne životne interese hrvatskih državljana i hrvatskoga naroda u cjelini te na sposobnosti da ih artikulira i provede. A to pred sve nas, posebice mislim i na nas ovdje okupljene, koji predstavljamo sve vidike društvenoga života, postavlja najveću odgovornost za izgovorenu riječ i za izvršavanje dužnosti i obveza koje su nam povjerene. Staviti moć u službu općega dobra jest domoljublje.
Svima još jednom srdačno čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske! Neka nam živi naše jedina i najdraža domovina Hrvatska!
Prijemu su nazočili brojni uglednici iz kulturnog, političkog, gospodarskog, vjerskog i javnog života, među njima predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministri i saborski zastupnici te predstavnici diplomatskog zbora akreditirani u Hrvatskoj.
