Novinar iz Malog Lošinja posljednjih dana bavi se svime, samo ne onime s čime bi trebao – novinarstvom. Kada je naš suradnik i kolega Vedran Morin krajem 2019. godine pokrenuo otočni portal Apsyrtides.info, napisali smo kako će sigurno brzo uzburkati lokalnu političku scenu. To se na koncu dogodilo i brže nego se očekivalo.
Tako nam Vedran Morin kaže da je u ovih pet mjeseci primio uvreda i prijetnji više nego svih ranijih godina dok se s novinarstvom bavio na državnoj razini, a one posljednje toliko su grozne da nas je užasnulo kada smo ih pročitali.
Unazad nekoliko dana objavio sam tek desetak članaka i zbog toga se sada ispričavam javnosti jer je teško s jedne strane ostati miran zbog uvreda i prijetnji koje primam, s druge strane bavim se stvarima koje su u interesu da se zaštitim, a opet moram i slati nebrojenu količinu medijskih upita. Dnevno samo tome posvetim sat, dva ili tri, od sportskih tema, do kulture, pa na kraju i onih tema koje drugi doslovno ne žele preuzeti. Mislim da sam dosadio i šefu i stanici kako bi se reklo, ali toliko je upita da sam doslovno zatrpao i policiju i županiju i ministarstva, stoga im hvala na razumijevanju, kaže Vedran Morin.
Raduje nas činjenica da si u kratkom vremenu pokazao istinsku neovisnost u medijskom izvještavanju, no nažalost otišlo je u krivome smjeru?
“Nažalost, najgori trenuci pojavili su se nakon ubojstva 16-godišnje tinejdžerke, a eskaliralo je ovih dana kada sam očito ušao u nešto što je ranijih godina bilo doslovno zaštićeno. S obzirom na neka nova saznanja zbilja se počinjem pitati što tek slijedi, trebam li se bojati slobodno kretati gradom u kojem živim od rođenja, odnosno 40 godina”.
Nisi li najavljivao odlazak s otoka, što je na kraju prevagnulo da ostaneš?
Tako je. Nakon životne kalvarije koja je uslijedila 2015. borim se, kako bi se reklo, stati na noge. Kada bih ja sada pričao svoja iskustva kako izgledaju ta nastojanja, slobodno mogu napisati knjigu. Krivac tome je naravno država koja čovjeka guši bez obzira u koju domenu ušao. Zgaze te kao malog mrava i prije nego se pokreneš, doslovno imaš osjećaj da ti je uspjeh zabranjen. Tome ponekad kumuju i krivi ljudi, kaže Morin.
Kako na sve to gledaju tvoji bližnji, prijatelji, djevojka?
Moji su van sebe, i koliko su god u jednu ruku ponosni što nastojim izboriti se za bolje društvo, znaju da je to borba s vjetrenjačama. Bez pravne zaštite, bez financija i pokojeg novinara naravno da je samim time puno teže. Srećom, s pravne strane gledajući, zakon je uvelike na mojoj strani, te sam dosta naučio kroz sve ove godine, jednako tako svakodnevno naučim nešto novo. Prijatelji, djevojka? Razumijem da se prijatelji drže na distanci jer se ne žele miješati, to im dajem za pravo, a djevojku nemam niti joj se nadam. Tako hrabru djevojku i da nađem ne bih joj volio priuštiti strahove koje prolazim. Neki prijatelji upoznati su iz prve ruke s porukama koje primam i ne mogu vjerovati odakle mi volja sve to izdržavati. Osobno me sve to žalosti jer se Lošinj smatra mirnom sredinom, pa me neki optužuju da ovime širim nemir. Zapravo samo traže od mene da šutim. Razlika je u nepoznavanju novinarske kulture, na Lošinju do jučer nije postojao novinar koji bi dublje ulazio u sferu istraživanja. I kao takvi pojedinci dakle ne mogu ni shvatiti koliko sam iskren s ovime što govorim, pa eto opraštam im. Od prvoga dana govorim kako prema svima pristupam otvorena srca i trudit ću se ostati takav. Prijatelji, neprijatelji, svih ih imamo.
Navodno imaš dokaze koji će zgroziti javnost, a radi se o poznatoj osobi?
Točno. Trenutno pravne službe odrađuju svoj dio posla kako bi se zaštitile maloljetne osobe koje se nalaze na video snimci koja postoji, te se nadam da ću imati znanja i moći da ista uskoro izađe u javnost. Ja sam novinar, i koliko god situacija trenutno nije povoljna, moje je da odradim svoj dio posla.
Kako financiraš portal, imaš li spoznore?
Hm, dobro pitanje. Kroz ovih pet mjeseci zaradio sam nula kuna, a mogu vam dati još jednu ekskluzivu. Kako sam krenuo s nekim informacijama u javnost, pitanje je hoću li uopće ikad od strane nekoga biti financiran. Naravno da je dovedena i upitnost budućnosti portala, tako da ideja o mom odlasku s otoka i dalje živi. Naime, četiri mjeseca sam nastojao na HZZ-u ostvariti mogućnost dobivanja poticaja za samozapošljavanje, znači nezaposlen sam unazad par mjeseci, a sve što sam dobio iz područnog ureda je bio šok i nevjerica jer, citirat ću, dobili su naredbu da me ne prime. Nažalost, izgubio sam i to pravo, a tko je izdao takvu naredbu još ne znam. Naravno da sam kasnije digao na noge ministarstvo i Rijeku, dobio sam zatim i povratno potvrdu da je to što se dogodilo nedopustivo. Moja jedina oprema za rad je mobitel Huawei P20 lite s ružičastom futrolom pa mi je on postao zaštitni znak, stoga je krajnje nevjerojatno koliko sam prašine digao samo s time. Da sam ostvario te poticaje od HZZ-a, ne znam gdje bi mi bio kraj, ali ako ulazimo u domenu teorinja zavjere, barem imam motiv zašto bi netko stajao iza toga.
Nedavno si konkurirao za novinarski rad godine u kategoriji internetskog novinarstva.
Odlično pitanje za kraj jer je tema te kolumne upravo usamljena borba protiv divljeg čopora. Mislim da je tekst aktualniji nego je bio kada je nastao, kazao je Vedran Morin.
Nacionalno/D.P.
