Udruge pomoćnika u nastavi žele se izboriti za jednaka radna prava kao i ostali zaposlenici u školama, a koja će biti propisana ugovorom o radu, stoga će sutra u podne održati prosvjed na Trgu svetog Marka.
Na prosvjedu će govoriti Iva Tadić, predsjednica Hrvatske udruge pomoćnika u nastavi PUN-HR, Ljiljana Igrić, ravnateljica Učilišta za obrazovanje odraslih Idem; Suzana Rešetar, dopredsjednica Udruge Sjena; Ivan Milatić, inicijator osnivanja Nacionalne zaklade Asistent i Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod.
Sindikalist Stipić poručio je da su pomoćnici u nastavi zaposlenici drugog reda. Riječ je, kaže, o osobama koje svoje dane provode u interakciji s učenicima, roditeljima i profesorima, pa zaslužuju jednaki radni status koji uživaju i ostali zaposlenici u obrazovnom sustavu.
”Oni gotovo da žive u školi, a nisu zaposlenici škole. Nisu pokriveni ugovorima, redovito im se prekidaju radni odnosi preko ljeta, zbog čega ne mogu ostvariti pravo na godišnji odmor i primaju preniske plaće”, rekao je.
Stipić dodaje da integracija učenika s teškoćama u redovitu nastavu ima cijenu koju država treba platiti. ”Svima su puna usta integracije i inkluzivnosti, ali kada treba nešto konkretno poduzeti, onda prevladava stav da se time treba baviti netko drugi.”
Zbog niskih primanja, mnogi su pomoćnici u nastavu otišli u inozemstvo, najviše u Njemačku i Austriju, kazala je Iva Tadić, predsjednica Hrvatske udruge pomoćnika u nastavi PUN-HR.
”U Njemačkoj i Austriji plaće su puno veće, međutim i tamo su uskraćeni za radna prava što znači da si sami moraju uplaćivati doprinose poput mirovinskog i zdravstvenog osiguranja”, izjavila je.
Kao zemlje na koje se Hrvatska može ugledati Tadić vidi Sloveniju i Italiju gdje su pomoćnici u nastavi zaposlenici s punim radnim vremenom. Od Ministarstva znanosti i obrazovanja očekuje da pomoćnici u nastavi budu priznati kao radnici u obrazovnom sustavu baš kao što su to i profesori.
Tadić dodaje da je broj učenika u Hrvatskoj kojima je potreban pomoćnik u nastavi porastao s tisuću na četiri tisuće u zadnjih 15 godina. Međutim, problem je u tome što ne postoje ustanove ili centri za potporu koji bi i prije plaska u prvi razred pripremili učenike i njihove roditelje na početak školske nastave.
