Piše: Josip Jurčević
Dragi Jure, zar i ti sine Brute ubijaš notorne činjenice. Ta, i vrapci znaju da je privatizacijski model oblikovala i ozakonila jugokomunistička struktura još u “Markovićevo” vrijeme, a taj model je još jedamput ozakonjen u RH (1992.), tj. usred rata i okupiranosti trećine Hrvatske.
Časni čovjek, akademik Mate Babić, znajući kao svjetski makroekonomist kuda to vodi Hrvatsku, izašao je iz nove vlade RH i bilo kakvog sudjelovanja u vlasti.
Pustimo za sada tko je što htio s idejom pomirbe, koju su davno (od 1950-ih) osmišljavali i prakticirali koliko su mogli V. Luburić, B. Jelić i kasnije B. Bušić.
Notorno je da je jugokomunistička struktura u samostalnoj Hrvatskoj (od početka njena nastanka) samo nastavila i strahovito intenzivirala pljačkašku privatizaciju, te o tome svjedoče doslovno tone raspoloživih dokumenata.
Taj razorni pljačkaški proces nije ni do danas prestao te se razbumbao do toga da se pljačkaško-veleizdajničkrasprodaju i najveća nacionalna bogatstva (voda, zemlja, šume, otoci … i školovana hrvatska mladost).
Notorna je i činjenica da u RH nije moralo tako biti, nego je za to odgovorna struktura vlasti nakon 1990., koja je zapravo cijelo vrijeme ista, a rotacija stranaka na vlasti je manipulacijski igrokaz.
Slovenija je konkretni dokaz da nije tako moralo biti, jer su nakon 1990. vlasti u Sloveniji (i nekim drugim postkomunjarskim državama) oblikovale tzv. vaučerski privatizacijski model, koji je omogućio da sposobni pojedinci iz jugokomunjarske strukture u procesu pretvorbe postanu vlasnici, a u RH je to išlo po kriteriju nesposobnosti, tj. udbaško-klanovske pripadnosti.
Jedna od neistina je pripisivanje pljačke u RH samo jednoj stranci, a stvarno je to išlo bez obzira na stranačku pripadnost, što je odnedavno do kraja razgolićeno kroz otvorene koalicije HDZ-a s HNS-om, SDSS-om i sl. Čak se članovi ovih potonjih strančica i službeno prelijevaju (učlanjuju) u HDZ, a hrvatski politicki orijentirani HDZ-ovci (čak i oni koji su sudjelovali u pljački) bivaju eliminirani, te tako nastaje oligarhija koja RH privodi u Region, u kojem će Beograd biti žešći centar nego u obje Juge.
Neprosvjećeni apsolutist Plenki izgleda još ne zna da su on i njegova diktatura i samo sredstvo tog procesa.
LUSTRACIJA
Prema istom Region jugoudbaškom kriteriju se u Hrvatskoj neprekidno – i nakon 1990. – provodi precizna lustracija, tj. eliminacija s bilo kakvih upravljackih položaja.
Sve intenzivnija takva lustracija u RH događa se nakon Oluje, jer su fingiranje demokracije i naročito ratno obrambene (pogibeljne) potrebe prinudile jugo-udbašku strukturu da u institucije pripuste znatnu količinu osoba koje nisu pod njihovom kontrolom.
Naročito puno takvih je bilo pripušteno u vojsku i policiju, pa je tu nakon 1995. započeo pravi masovni lustracijski pokolj.
To je rađeno iznimno stručno (naročito proizvodnja medusobnih sukoba i podjela čak i među ratnom braćom), o čemu svjedoči činjenica da toj izokrenutoj (perverznoj) lustraciji do sada nije bilo nikakvog značajnijeg otpora.
Posebno je razrađeno i uspješno provođeno suprotstavljanje u odnosima između tzv. bivših (nasljeđenih iz Yu razdoblja) i novih kadrova, što je poslužilo eliminaciji svih bivših kadrova koji su odabrali hrvatsku stranu, jer su oni bili prevarantima najopasniji, budući su izvrsno (osobno) poznavali prevarante i tehnike prijevara.
Najbolji primjer je F. Tuđman, kojeg su njegovi bivši prijatji, suborci i drugovi proglasili ustašom i šefom udruženog zločinačkog pothvata.
Tko ne razumije ili ne može ili ne želi prihvatiti ove temeljne stvari, nužno (mišlju, rječju, djelom, propustom) pridonosi razaranju hrvatske budućosti.
ZAKLJUČNO:
Glavna koncepcijska i metodoloska prijevara u pomirbi događala se i događa se na tome što je pomirba usmjerena na prošlost i s time je postala neostvariva. Naime, prošlost je nepromjenjiva i tko god je mijenja vrši nasilje nad istinom, iz koje treba učiti kako se ne bi ponavljale pogreške.
Pomirba (konstruktivno suglasje) jedino je moguće glede oblikovanja budućnosti.
Stoga, prevarenoj i opustošenoj Hrvatskoj je nužna spasonosna pomirba (idejno i djelatno suglasje) o uspjesnoj i sretnoj budućnosti.
Božićno vrijeme pravo je vrijeme da se napokon osvijestimo i krenemo tim putem.
U tome smislu, želim vam blagoslovljen Božić, te zdravlje i hrvatsku pomirbu u svim novim godinama.