Piše: Snježana Nemec
Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje. Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.
Kako se bliži obilježavanje Oluje tako se kao po nekoj matrici javljaju glasovi za koje već i ptice na grani znaju tko su si i što govore. Kao što je godina cikličko kretanje života, kao što se tijekom godine priroda rađa, raste umire kako bi ponovno uskrsnula takvo je i stalno proživljavanje jednog te istog koje se samo intenzivira pred vojno redarstvenu akciju. To je stvarnost, i nije nikakva izmišljena kategorija, nikakva zabluda, nikakav nedostatak objektivnosti. Ona je vidljiva, opipljiva.
Da se ne vraćamo godinama ranije kada smo svjedoličili nevjerojatnim izjavama, zadržimo se samo na jednoj koja je govorila o previše zastava i previše domoljublja.
U dobrom djelu nesumnjivo imamo posla s politički angažiranom historiografijom, u kojoj jedan dio smišljeno formira kolektivnu nacionalnu svijest. Ta politički angažirana „povijesna znanost“ je opasna, često za većinu neprepoznatljiva i upravo u toj neprepoznatljivosti prezentiranja prošlosti koja je u sukobu s istinom, i sa zdravim razumom krije se opasnost utjecaja na javnost, i njihovu svijest. Ovi čudni tvorci neke svoje istine su zapravo uvijek tu. Oni nisu ni u jednom trenutku ni ponizni ni pokorni, ne žele zajednički stvarati zdrave temelje. Oni tvrde kako nismo objektivni, kako je projekcija vanjskog svijeta u nama, a ne izvan nas. Oni neće i ne žele priznati da je iskrivljena slika njihov problem, da je objektivnost dio ljudske subjektivnosti. Njihova i naša moralnost je u međusobnom, i čini se vječnom sukobu.
A mi šutimo i kad šutimo. Iz mudrosti, iz straha, iz postiđenosti što glas razuma i srca nikako da prevalimo preko usana. Šute mediji i politika, šuti inteligencija, šutimo i mi. Pazimo da se nikomu ne zamjerimo. Još uvijek pod utjecajem prošlosti mi smo dresirani, poslušni, nijemi, u nasljeđu iskrivljene slike povijesti, uzrokovane šutnjom.
Kada već godinam nema tko jasno i izravno reći kako stvari stoje, odgovoriti na provokacije tada je najbolje sve ignorirati jer ignoriranje je odlika inteligentnih ljudi koji navode druge na razmišljanje. Kada bi mediji ( naivna želja) ignorirali bilo kakvu priču koja krivotvori istinu i bez koje nema povjerenja tada ne bi imali kome pričati. Tada bi ono svjetovno sličnoj šumi ili labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi pretvorilo u sveto o koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta , izlazak iz njenih granica.
No za sve je potrebno domoljublje. Ono koje podrazumijeva ljubav prema domovini, bez potrebe da ju se glorificira i izdiže iznad drugih. Nema ga. Kad duši oduzmete ljubav i vjeru ona vene. Kad govorimo o ciljanom i dizajniranom oduzimanju ljubavi tada umire sve. I gospodarstvo i kultura i samo društvo. Uvijek nas „ubije“ naša šutnja, neka naša odluka, neki kompromis koji napravimo.
Kako god, uz obilježavanje vojno-redarstvene akcija “Oluja”, kojom je u manje od 48 sati oslobođeno 80 posto okupiranog hrvatskog teritorija, a ujedno označen i početak cjelovitog oslobođenja RH, svima neka je sretan Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti! Svim braniteljima sretan Dan branitelja! Svima onima koji su dali svoje živote za Domovinu Bog dao pokoj vječni i nagradu u Kraljevstvu Nebeskom!
