“Dobra večer. Molim roditelje dječaka da porazgovaraju sa svojom djecom o današnjem ponašanju u svlačionici nakon sata tjelesnog. Pjevanje pjesme ‘Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji’ je u školi najstrože zabranjeno. Razumijem da verojatno ni ne znaju što to znači, ali ih to ne opravdava”. Ovo je prije koji dan u grupi roditelja na Viberu napisala jedna nastavnica iz jedne novosadske osnovne škole, dodajući da su neki učenici odmah “priznali i rekli da su pogriješili s tim pjevanjem”, dok su drugi negirali da su u tome sudjelovali.
Svatko od njih najbolje zna je li pjevao ili nije. Oni su još uvek djeca, takve teme nisu za njih i zajednički nam je zadatak da ih učimo i odgajamo, da objasnimo zašto je nešto loše i da toga oni budu svjesni”, napisala je nastavnica roditeljima.
Ova nastavnica je samo jedna od mnogobrojnih u Srbiji koja se s ovakvim situacijama u školi i školskom dvorištu susreće sve češće, piše N1.
Ona je reagirala i takvih je, nadamo se, većina, ali ima i onih koji preko toga prijeđu, baš kao što učini i većina građana kad na ulici prođe pokraj grupe huligana koji uzvikuju ovakve ili slične uzvike koji se smatraju kaznenim djelom izazivanja rasne, nacionalne, vjerske ili druge mržnje i netrpeljivosti ukoliko ih skandira osoba starija od 18 godina.
U slučaju spomenutih dječaka u školi kazne mogu biti usmene, ako im ih netko izrekne ili bar ukaže da je takvo ponašanje neprimjereno.
Skandiranje “ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji” u svlačionici škole za Marka Milosavljevića iz Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji, organizacije koja dugi niz godina organizira susrete mladih širom regije je, nažalost očekivano.
“Ukoliko predstavnici vlasti pogrdno nazivaju Albance ‘Šiptarima’ ili ‘terorističkim ološem’, a poručuju ljudima koji bježe od rata i siromaštva da Srbija ‘neće biti parking za migrante’ onda se vrlo lako diskriminatorske prakse, rasistički istupi i generalno nasilje normalizira i potiče”, rekao je za portal N1 Milosavljević.
Upravo su Albanci, uz Hrvate, manjina prema kojoj mladi imaju najnegativnije stavove, a kao novina pojavljuju se i migranti, pokazalo je istraživanje CEPORE – Centra za pozitivan razvoj djece i mladih. Negativno su okarakterizirani i Romi i pripadnici LGBT populacije.
Istraživanje je obuhvatilo 465 učenika osnovnih i srednjih škola u beogradskoj općini Vračar na teme kulturalne osjetljivosti i stavova prema diskriminaciji i posljedicama govora mržnje.
“Mladi i dalje imaju polarizirane stavove. Naši rezultati pokazuju da od 20 do 40 posto učenika ispoljava stavove koji pogoduju diskriminaciji – smatraju da se u školama ne treba učiti o LGBT+ zajednici, da se manjine previše žale na diskriminaciju u Srbiji, ne žele stupati u veze s ljudima drugih kultura niti o njima više učiti u školi”, navodi Lidija Bukvić iz CEPORE-a.
Istovremeno, istraživanje pokazuje da veliki udio mladih, oko 70 posto, smatra da “svatko treba imati svoj životni stil, religijska uvjerenja i seksualne izbore, čak i ako ih to čini drugačijim od ostalih, kao i to da je upoznavanje različitih od nas vrlo vrijedno.”
Za Lidiju Bukvić ovakvi su polarizirani stavovi mladih očekivani jer “odrastaju u društvenom kontekstu u kojem su i sami nerijetko u prilici osjetiti da ne mogu adekvatno ostvariti svoja prava, tako da nije iznenađujuće da se osjete ugroženo kada se skreće pažnja na prava drugih grupa”.
“Oni tada subjektivno doživljavaju da su sada prava tih “drugih” iznad njihovih. I to je ono što je rizik za razvoj diskriminatorskih stavova i za daljnje udaljavanje mladih jednih od drugih”, kaže Bukvić.
Bukvić smatra da je izuzetno važno što mladi “prepoznaju značaj slobode izbora i što se zalažu kako za svoju, tako i za tuđu slobodu u pogledu odabira životnog stila, partnera i slično”, te da bi na tom polju trebalo raditi s mladima.
Naši sugovornici suglasni su da je obrazovanje jedan od ključnih faktora kroz koje bi mladima trebalo približiti drugog i drugačijeg i razvijati toleranciju. Jedan je od načina, prema riječima Marka Milosavljevića iz Inicijative mladih, ponuditi alternativni obrazovni program, kao što je književni festival “Na pola puta” iz Užica, “kroz koji je moguće potaknuti preispitivanje, radoznalost i kreativnost kao smjernice prema kreiranju otvorenijeg i pluralnijeg društva”.
Lidija Bukvić iz CEPORE-a smatra da je važno mladima “pristupiti s više frontova” da u sigurnom okruženju istraže ove teme i steknu nova iskustva i različitost u društvu sagledaju kao vrijednost, a ne kao prijetnju.
“Svatko iz svoje uloge ovome može doprinijeti – mediji kroz izvještavanje i raznovrsne pozitivne kampanje, zakonodavci kroz daljnje unapređenje pravnog okvira koji mladima omogućava da se njihova prava zaista ostvaruju, svi stručnjaci koji rade s mladima tako što će im u praksi i pokazati kako izgleda kada se poštuju i njeguju prava svih, a i svi mi drugi – tako što ćemo u našim privatnim i profesionalnim životima biti ti pozitivni modeli koji pokazuju na koji način možemo ne samo živjeti u miru s različitošću, nego i na koji način različitosti možemo gledati i koristiti kao snage na koje se oslanjamo i koje nas povezuju”, zaključuje Bukvić.
Ono što je proteklog vikenda mladima u Srbiji, ali i širom regije, između ostalog ponuđeno jest i kako izbornik reprezentacije Srbije Dragan Stojković Piksi psuje “šiptarsku” majku, a navijači reprezentacije Srbije u Beču, kako se moglo vidjeti na društvenim mrežama, skandiraju isto što i dječaci nakon sata tjelesnog u svlačionici jedne novosadske škole: “Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji”.
Policija u Beču službeno je potvrdila autentičnost snimki te da su poduzeli mjere koje su u njihovoj nadležnosti.
U Srbiji na ovakva i slična skandiranja policija ne reagira.
