Okrugli stol „Demokršćanstvo i kršćanstvo – kršćanin u politici” u organizaciji Hrvatskoga katoličkog zbora „MI” održan je u četvrtak 30. studenoga u dvorani Tribina Grada Zagreba.
Uvodeći u temu moderator dr. sc. Božo Skoko naglasio je kako se ovim događanjem Hrvatski katolički zbor „MI” vraća tradiciji organiziranja tribina u kojoj promišlja društvenu i crkvenu stvarnost u Hrvatskoj i nastoji dati odgovore, a ako ne odgovore, onda barem potaknuti neka ključna pitanja s kojima se susrećemo, gdje se dotiču vjera i društvo, odnosno vjera i politika.
Znamo da su zapadnoeuropska društva prožeta vrijednostima kršćanstva, a politički odnosi u europskim demokracijama proizlaze iz europske kršćanske tradicije i kršćanske vizije čovjeka. Međutim, u kojoj su se mjeri te vrijednosti očuvale u današnjoj suvremenoj politici, imali li uopće mjesta za kršćanske vrijednosti u političkoj areni, kakva je uloga demokršćanskih stranaka u suvremenoj Europi, imali li mjesta za kršćane u strankama lijevog predznaka, imali li u Hrvatskoj HDZ monopol nad demokršćanstvom, smije li se Crkva miješati u politiku, može li SDP promicati Socijalni nauk Katoličke Crkve, bježi li HSS od kršćanske tradicije, pitanja su koje je Skoko nizao na početku okrugloga stola.
Prvi govornik, profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Danijel Labaš pokušao je odgovoriti na pitanje „gdje je mjesto demokršćanstvu na početku 21. stoljeća”.
Labaš je postavio kontra pitanje „trebaju li danas i kome trebaju kršćani u politici”. Temeljem istraživanja u Hrvatskoj provedenog uoči predsjedničkih izbora 2009. godine rezultat je pokazao da birače najmanje zanimanju tzv. „vjerničke teme” poput zabrane pobačaja, umjetne oplodnje, zamrzivanja stanica, samovoljnog raskida braka, predbračnih odnosa, života u zajednici. Stoga je pitanje kome se danas političari, kršćanski demokrati obraćaju.
„Biti kršćanin u politici danas je veliki izazov. Svaka čast onome koji se usudi tako deklarirati i usudi se zauzimati za kršćanske vrednote”, naglasio je Labaš.
Politički tajnik HDZ-a i bivši potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier je odgovarajući na pitanje je li HDZ demokršćanska stranka ili i demokršćanska, narodnjačka i pučka. „Što se tiče HDZ-a, demokršćanstvo je sigurno jedna komponenta, ali točno je, da je HDZ šire od toga i to zbog niza razloga, pa i same povijesti stranke. No, ima jednu demokršćansku komponentu. Unutar HDZ-a sigurno ima dosta članova koji žele da jača ta demokršćanska komponenta.” Pojasnio je da kad se govori o katolicima, kršćanima u politici to ne znači da moraju biti isključivo u jednoj stranici i to onoj koja se deklarira demokršćanskom ili i demokršćanskom. „Može biti katolika i kršćana izvan demokršćanskih stranaka, kao što može biti ljudi koji čak i nisu kršćani, ni vjernici, ali prihvaćaju univerzalne vrijednosti kršćanskog humanizma i onda pripadaju jednoj demokršćanskoj stranci, jer demokršćanstvo nije vjera. Kršćanska demokracija je politička platforma koja je inspirirana univerzalnim vrijednostima kršćanskog humanizma i društvenim naukom Crkve, ali onda to mora pretočiti u političke programe za rješavanje konkretnih političkih problema”. Stier je upozorio kako kršćanska demokracija nije klerikalizam, nije transmisija biskupske konferencije na području politike.
Predsjednik MO SDP-a Zrinjevac i predsjednik novoosnovane Udruge Kršćanski socijaldemokrati Mirko Lukić je temeljem brojčanih podataka pojasnio da je neminovno kako među biračima SDP-a ima gotovo pola milijuna vjernika bili oni praktični ili nominalni. „Postavlja se stoga pitanje je li SDP kao takav može pružiti, tj. pruža li priliku ‘većini’ da na neki način manifestira svoju vjeroispovijest”.
Karlovački župan Damir Jelić odgovarajući na pitanje „je li danas biti kršćanin u politici prednost ili teret”, odgovorio je: „Prednost je biti kršćanin općenito u životu, no potpuno razumijem i one koji nisu vjernici. Iz pragmatike ovoga svijeta koji je materijal čine se posve logični njihovi postupci u tom svijetu. No, kad je čovjek vjernik hvata se za neke svjetionike i snagu. Imamo Deset zapovijedi i Svetu obitelj i kad god ste u krizi vi se okrenete tim uzorima i vidite gdje ste.”
Saborski zastupnik i bivši ministar turizma Anton Kliman je istaknuo, kako je njegov angažman bio laički kroz udrugu Hrvatski katolički zbor „MI”, a temeljem toga djelovanja prepoznat je u politici i uvučen u politički rad. U tom kontekstu je naglasio da je u Istri demokršćanstvo kakvo je razvijeno u drugim dijelovima Hrvatske nije našlo pogodno tlo. „Istra je i hrvatska i katolička. Ona je nevjerojatno konzervativna i tradicionalna, no ima jedan problem. Do 1947. intelektualni cvijet koji je zadržao hrvatsko u Istri i koji je poticao puk da se ne izgubi hrvatsko bilo je svećenstvo. Međutim, kad se Istra pripojila ustavnopravno Jugoslaviji, komunisti su to počeli ‘brisati kao krpom’ da se u svijesti Hrvata to izbriše. Tradicionalni duh se zadržao, ali ideološki kroz 45 godina je ostao i tu se željelo napraviti pomak u političkoj sferi”.
Zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i predsjednik Zelene liste Nenad Matić je naglasio kako kršćanin „mora imati hrabrosti upozoriti na procese u društvu i u svojoj stranci koju odudaraju od njegovih životnih standarda i ponašanja”.
Stier je dodao da „čovjek želi u društvu manifestirati svoju vjeru, i da je ona jedan pozitivan element našega društva, generator solidarnosti, koja ide i više od toga. No, sekularistički pogled želi reducirati vjeru isključivo na privatnu sferu – doma i u crkvi – ali nikako ne na javnoj sceni. Tu je ključna razlika koja dolazi do izražaja i kada se razgovara o obrazovanju i drugim politikama”.
Na završno pitanje moderatora „mogu li kršćani mijenjati politiku”, Anton Kliman je rekao da je odgovor pozitivan, no da je potrebno dinamizirati unutarstranački dijalog. Ali je podsjetio kako nije jedini put formiranja kršćana samo kroz političke stranke. „Imamo divne laičke pokrete. I ja to mogu posvjedočiti. Dakle, oni koji nisu spremni za politiku neka se formiranju kroz pokrete pri Katoličkoj Crkvi”. S time se složio i Jelić. Mogu li pak kršćani promijeniti hrvatsku ljevicu, Lukić je rekao: „Socijaldemokracija ukoliko želi da dođe do unutarnje katarze trebat će pomoć ne samo ljudi unutar stranke i simpatizera, nego općenito i simpatije šire društvene zajednice i Božje pomoći”.
Vrijeme je da kršćani, kršćanski i katolički intelektualci u politici preuzmu ono mjesto koje nisu možda do sada imali. To ono što nam je možda nedostajalo, no sad je vrijeme i sad imamo ljude koji su spremni po svim kriterijima i profesionalno preuzeti tu odgovornost, a koji su u svojim formativnim godinama mogli izgraditi i kao kršćani i s te perspektive, s kršćanskog pogleda na obitelj i društvo raditi za dobrobit Hrvatske, rekao je Stier.
Labaš je na kraju istaknuo važnost odgoja i obrazovanja za demokraciju. „Vjerujem da svaki kršćanin ima mjesta u političkom životu, i da mu je prije svega dužnost pravednim zakonima stvarati strukture koje će služiti općem dobru, a ne samo interesima pojedinaca”, istaknuo je Labaš.
IKA
