Na današnji dan prije 32 godine, na Uskrs, poginuo je redarstvenik Josip Jović, prva žrtva u Domovinskom ratu. Stradao je u akciji Plitvice koja je bila odgovor hrvatske policije na zauzimanje Nacionalnog parka i blokadu državne ceste.
– Mi smo Josipa Jovića stavili u bovu i posljednje riječi je ustvari s nama izgovarao. Hrabrili smo ga da će biti sve u redu, da ga vozimo liječnicima i da ostane čvrst, međutim povrede su takve bile da je izdahnuo, rekao je general Slavko Butorac, zapovjednik ATJ-a Lučko.
Ljubo Ćesić Rojs, sudionik akcije, prisjeća se da je na autobus pucanio sa svih strana i da je šest ljudi bilo ranjeno.
– Tadašnji dečki iz Rakitja, Lučkog i Kumrovca ovom su akcijom pokazali da je Hrvatska počela stvarati svoje snage koje su sposobne izvršiti najsloženije zadaće. I to je bila poruka, kako hrvatskoj javnosti poruka ohrabrenja ali i neprijatelju da zna na što će naići kad je u pitanju odlučnost hrvatskog čovjeka da brani svoju grudu, rekao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
U povjesnici MUP-a o akciji “Plitvice”, u kojoj je poginuo Jović, piše da nakon višestranačkih izbora 1990. i uspostave nove demokratske vlasti u Hrvatskoj dio stanovništva srpske nacionalnosti nije htio prihvatiti promjenu te je nasilno balvan-revolucijom počelo rušenje demokratski izabrane vlasti s ciljem stvaranja tzv. SAO Krajine kao dijela velike Srbije.
Pripadnici milicije tzv. SAO Krajine iz Knina 28. ožujka 1991. zauzeli su područje Nacionalnog parka Plitvička jezera i blokirali državnu cestu D1, tada glavnu prometnicu između sjevera i juga Hrvatske, te odbili zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da se povuku. Zato je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 30. ožujka 1991. donio odluku o provedbi akcije “Plitvice”. Iste večeri, malo prije ponoći, prva specijalna postrojba MUP-a, Antiteroristička jedinica Lučko, zauzela je Koranski most na kojem su već bile zastave tzv. SAO Krajine i Jugoslavije, a rano ujutro 31. ožujka pripadnici Jedinice za posebne namjene Rakitje spojili su se s pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko i hrabro nastavili glavnom prometnicom prema hotelu “Jezero”.
Na pomoćnom pravcu, kako bi se dodatno osigurala uspješnost akcije, borbeno su djelovali pripadnici Jedinice za posebne namjene Kumrovec. Na glavnom pravcu djelovanja pripadnici paravojnih postrojba tzv. SAO Krajine iz zasjede su iz dugog automatskog oružja pucali na kolonu vozila s hrvatskim redarstvenicima. Ispalili su i tromblonsku minu, koja je pogodila autobus pun hrvatskih redarstvenika, no, srećom, nije eksplodirala. Hrvatski policajci pružili su otpor, a najizloženiji među njima, 22-godišnji Josip Jović, pogođen je te je poginuo.
Lucić: U složenim uvjetima u Europi i svijetu, sve više postajemo svjesni vrijednosti mira
O akciji “Plitvice” govorio njezin zapovjednik, general Josip Lucić.
– I danas u složenim uvjetima koji vladaju u Europi i svijetu sve više postajemo svjesni vrijednosti mira. Stoga sve više vrednujemo žrtvu Josipa Jovića, prvog pripadnika policije koji je ovdje poginuo. Ponosan sam i na većinu ovdje prisutnih ljudi koji su tada, u vrijeme kada je poginuo Josip Jović, bili spremni isto za Domovinu dati svoj život i biti žrtvovani za mir i sigurnost svih građana RH, rekao je Jović prije svečanosti obilježavanja.
Banožić: Hrabrost Josipa Jovića pokazuje mladim hrvatskim vojnikinjama i vojnicima kako se voli domovina
U povodu 32. godišnjice akcije “Plitvice” i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, koji je život izgubio na Uskrs 31. ožujka 1991., ministar obrane Mario Banožić poručio je:
“Prisjećamo se Krvavog Uskrsa i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika, hrabrog Josipa Jovića. Kao prva žrtva Domovinskog rata Jović je stradao na Uskrs 1991. godine obavljajući policijske zadaće čuvanja reda i mira, braneći i štiteći sigurnost građana i ustavnopravni poredak svoje države.
Prerano ugašeni život ovog mladog hrvatskog branitelja označio je početak teške hrvatske borbe za slobodu i neovisnost pod odlučnim vodstvom i jasnom vizijom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Josipova hrabrost, unatoč njegovim mladim godinama, pokazuje našim mladim hrvatskim vojnikinjama i vojnicima kako se voli i brani domovina. Ponosni smo na Josipa Jovića i na sve naše branitelje, hrvatske redarstvenike i hrvatske vojnike, koji su pokazali put kojim treba kročiti: put slobode i uspravne domovine Hrvatske.”
