U nakladi Hrvatske kulturne zaklade – HKZ – “Hrvatsko slovo”, u četvrtak, 06. lipnja 2019. godine javnosti je predstavljen novi roman Sanele Vrkljan “ZAROBLJENI” objavljen u biblioteci Djela hrvatskih književnika.
O romanu su govorili književnici Enerika Bijač, Lada Žigo Španić i Stjepan Šešelj, te Sanela Vrkljan, autorica.
Predstavljanje romana “Zarobljeni” bilo je popraćeno tamburicom Zvonimira Tonkovića, dok je dijelove teksta interpretirao dramski umjetnik Goran Grgić.
“Roman daje i kratku povijest Hrvatske, od šezdesetih Udbinih godina, preko Hrvatskoga proljeća do Titove smrti koja mnogim emigrantima stvara iluziju o padu komunizma, pa se tako i Franjo naivno vraća u Jugoslaviju u kojoj i dalje „nepoznati neki“ istražuju razloge njegova „tajanstvenoga povratka“ te narušavaju njegov u tuđini izgrađeni san o hrvatskoj slobodi. Posao mu više ne cvjeta kao u Francuskoj, te se javlja onaj paradoks koji je Kundera opisao u svojoj knjizi Zavjesa – emigrant je u stranoj zemlji uvijek stranac, a kao povratnik postaje stranac i u vlastitoj Domovini i to je mučan čvor u kojemu se zapliće njegov identitet. A Franjo ga nastoji rasplesti tako što se prijavljuje kao dragovoljac u Domovinskom ratu, dvadeset i šest godina poslije svog odlaska iz Hrvatske. Je li time raspleo čvor?“, dio je o romanu što je na predstavljanju kazala književnica Lada Žigo Španić.
Domovina se najviše voli iz daljine, opisao je Matoš, a to je vidljivo i u romanu pripovjedačice i pjesnikinje Sanele Vrkljan, Zarobljeni, čiji sam naslov opisuje psihološko i dramatično stanje hrvatskih emigranata. Naime, iseljeništvo, ma koliko nudilo slobodu, ujedno je i zarobljeništvo, kavez tuđine iz kojega valja pronaći izlaz i oblikovati svoj izgubljeni identitet. Jedan od posljednjih zapaženih romana o hrvatskoj emigraciji je Araličin Farrel. Aralica povijesnu temu o životu Hrvata što su iseljavali od tridesetih godina prošloga stoljeća, pretežno iz dalmatinskoga zaleđa, oblikuje raskošnim epskim rečenicama, kako bi naglasio patos povijesti i nesretnih sudbina, a Sanela Vrkljan dočarava povijesnu temu iseljavanja Hrvata šezdesetih godina tečnim realističnim rečenicama, kako bi povijesnu temu približila svakom čitatelju. I u tome je jako uspjela – njezin roman čitamo bez daha, „klizimo“ kroz radnju (koja nije opterećena prevelikim digresijama, odnosno dugačkim pripovjedačkim rukavcima), stopljeni smo s tečnim pripovijedanjem, u stalnom iščekivanu „što će dalje biti“, kazala je Lada Žigo Španić.
Zaključila je: “Roman Zarobljeni, Sanele Vrkljan, roman je koji će čitati šira publika, zbog jasnoće i tečnosti pripovijedanja, a time je autorica apsolutno ispunila svoje spisateljsko „poslanje“. Pitke rečenice obiluju opisima, detaljima, ljudima, ambijentima – autorica je dočarala žive ljude, a ne neke artificijelne likove. Ima u romanu nešto i od usmenog pripovijedanja – čini nam se da bi nam netko mogao ovu priču u nizu i usmeno ispripovijedati, a da bismo ga pritom, sjedeći na stolici, do kraja pomno slušali.”
Nakon dvije izdane knjige, romana „U potrazi“ (2016.) i zbirke pjesama „Krhkija od sjećanja“ (2017.), Sanela Vrkljan ispisala je i treću knjigu – roman „Zarobljeni“. Odmah želim konstatirati da se u ovom romanu prepoznaje stilistika spisateljice Sanele Vrkljan iz romana „U potrazi“. Pitkost naracije – rečenice koje se prelijevaju, utapaju i izviru jedna iz druge tako spontano kao voda kad teče. Taj stil vuče stalno naprijed sa stranice na stranicu. Uvijek je tu upletena i doza radoznalosti u smislu: što će dalje biti. Dodam li da je poznavanje hrvatskog jezika u smislu semantike riječi, bogatog leksika, gradnje rečenice prirođeno našoj spisateljici kao jezično blago kraja iz kojega potječe, jasno je da je roman obilježen i jezičnim vrlinama.
I mada priča romana „Zarobljeni“, strukturirana u dvanaest kraćih poglavlja, izrasta na podlozi društvenopolitičkih kretanja iz vremena komunističke Jugoslavije, od 1965. godine do Domovinskog rata za samostalnu Hrvatsku, to je priča bez ideološkog naboja, sklona promatranju tijeka realnog života običnog čovjeka koji se želi ostvariti svojim radom, poštenjem i pozitivnim, blagotvornim odnosom prema ljudima – počevši od svoje najuže sredine, obiteljske – šireći takve svoje potencijale i poglede u kontaktu s drugim ljudima. Ukupno gledano, akteri romana „Zarobljeni“ živjeli su tuđinu pristojnim životom, ali s nostalgijom u srcu. S dahom nadolazećeg novog vremena okupili su se tamo u inozemstvu kamo su morali emigrirati – sve mladi ljudi koji su prepoznavali svoj život u stvaralačkom radu, na svoje i opće dobro; i nakon godina krenuli tiho, ali hrabro, baš prema onoj Periklovoj da tajna slobode počiva u hrabrosti.
Niz je sporednih rukavaca koji obogaćuju glavnu temu i razvijaju radnju tako da joj na mapi protoka vremena dodaju dah suvremenog života, u uvjetima liberalnog kapitalizma. Tako Sanela Vrkljan u romanu Zarobljeni tim sporednim temama dotiče izgubljene klasične vrijednosti u promijenjenom načinu života koje su zamijenjene mnogo čime što se i ne može nazvati vrijednostima i što razara pojedinačne živote i društvo u cjelini. Tu su ovisnosti, droga, kockanje, prostitucija, kriminal i drugi poroci, pa i religija. Rekla bih da je u knjizi protegnut kritički pogled i na suvremeno društvo. Upravo taj kritički pogled koji je sveprisutan u romanu od početka do kraja, vrijednost je koju roman donosi. Jer taj kritički pogled stalno vodi dijalog s čitateljem i prelama se na pitanjima ljubavi kao osovine života, dobrote čovjeka prema čovjeku i nadasve slobode čovjeka pojedinca i društva u cjelini. Nema slobodnog društva bez slobodnog čovjeka pojedinca. No to je već priča koja traje od antičkih vremena do danas, osvrt je književnice Enerike Bijač.
Želja mi je bila napisati povijesni roman koji govori o današnjici hrvatskoga naroda. Kao netko tko književnost osjeća kao svoje poslanje, smatram svojom odgovornosti kritički progovarati kroz svoje rukopise o društvenim pojavama, odnosima i okolnostima. Ovaj roman prije svega govori o slobodi čovjeka. Cilj svakog roditelja, obrazovnog sustava ili države, trebao bi biti osposobljavanje svog djeteta, učenika ili građanina za samostalan i sposoban život i rad. Oni koji tako postupaju pamte se kao dobri učitelji, dobri roditelji, dobra država za živjeti u njoj. Učiniti nekoga neovisnim o sebi, najviše je što možemo učiniti za tu osobu. Tu se krije tajna slobode. Kada bismo svi u životu radili ne misleći na vlastiti interes, nego samo na radost stvaranja, granice ne bi postojale, kako na individualnoj razini, tako i na društvenoj razini. No, čovjek biva sputan brojnim preprekama koje ograničavaju njegovu slobodu i obogaćivanje njegovog uma i duše, odnosno življenja. Henry Ford je u svoje vrijeme izjavio: Da sam pitao ljude što žele, odgovorili bi brže konje. Narodu trebaju vođe. Romanom poručujem da sadašnjost zarobljena u prošlosti nema u budućnosti, neovisno govorili o pojedincu ili o narodu, odnosno državi. Dakle, ima tu ponešto i mog dišpeta, kako bi naši Dalmatinci rekli. Zato ovaj roman doživljavam i kao provokaciju hrvatskoj intelektualnoj i političkoj eliti – našim vođama, rekla je autorica Sanela Vrkljan.
Nacionalno
