U ovo vrijeme sveopće društvene krize, hrvatskim građanima potrebno je nešto čime bi se mogli identificirati, nešto s čime se mogu poistovjetiti, a to je mnogima, iako ne svima, Saborska rasprava koja nije samo arena političke borbe, nego je ona postala Obrazovni program.
Mnoge mudre misli, mnoge znanstvene spoznaje, ideje, mnoga rješenja koja su se čula u raspravama i replikama, mogu se primjeniti u svakodnevnom životu. Većina nogometnih navijača ne zna ni uz najbolju volju nabrojiti više od 5-6 nogometaša Dinama, Hajduka pa čak ni prvaka Rijeke, a tek znati trenere, kako se mijenjaju, osim jednog, je nemoguća misija, ali bi zato mnogi u podne i u pola noći a tempo izrecitirali saborsku postavu
stranaka ili imena zastupnika! I zato, imajući u vidu ovo slučajno nabrojano, pitam se kako izdržati 64 duga i teška dana bez Saborske rasprave, sjednice a da ne spominjem Aktualni sat koji je gledaniji od najgledanijih utakmica lige prvaka!
Uskratiti nas svakodnevno verbalnih akrobacija, replika, ekonomskih i političkih analiza, pa ako ćemo pravo i sukoba, psovki, nije pošteno, jer ne mogu si, nažast, svi u RH, priuštiti odlazak na ljetovanje. A što tek reći o napetosti i isčekivanju glasovanja, da li će biti kvoruma ili većine, pa poduke i kritike trgovačkog mentaliteta u politici o etici, moralu, domoljublju, antifašizmu… 64 teška dana!
Kako bi dužnost svakog u javnosti trebala biti da se brine o mentalnoj i svakoj drugoj sreći hrvatskog čovjeka, meka srca i teškog života, moramo ukazati na ovu problematiku. Ali ni to nije sve, naime treba paziti i na same saborske zastupnike. Zamislite 64 dana im je uskraćeno, iako mnogima protiv njihove volje, pravo da drže monologe, pravo da se dopadnu biračima, samom sebi, pravo da repliciraju.
Neće ih biti 64 dana na TV ekranima, da se uz njih budimo, da uz njih idemo spavati, 64 dana se neće moći dokazivati svojim stranačkim šefovima, koje oni neće moći slušati 64 dana, iako bi istini za volju, mnogima bilo bolje da ih nije ni čuo taj stranački šef, jer ne bi bili marginalizirani, izbačeni, u nemilosti te primorani potražiti svoju političku sreću na drugoj strani ili ispočetka mukotrpno tražiti svoje mjesto pod političkim suncem!
Ljudi se poistovjećuju sa našim zastupnicima, oni su naši heroji, oni su uspjeli u životu, ostvarili su svoje snove, oni trebaju biti uzor mladima, kako se poštenim i marljivim radom dolazi do cilja. Isto tako moramo misliti i na one zastupnike koji se nikad ili vrlo rijetko javljaju za raspravu, ta njihova metoda bunta, tzv. pasivne agresije može se na njih loše odraziti u nekontroliranim uvjetima van sabornice.
Dakle zaključno, Saborske rasprave su naš kruh svagdašnji, i lišiti nas njih 64 dana nije fer, i zato predlažemo neke alternativne metode, recimo da saborski zastupnici imaju svakodnevno libobed preko društvenih mreža ili čak konferencijske veze, gdje bi pratili njihove žustre rasprave s egzotičnih destinacija, jer politika je sad postala reality show, a da stvar bude gora, ni njih nema. Ni Big Brothera, Farme, Parova itd. A možda su najbolja ona najjednsotavnija riješenja da se jednostavno repriziraju svakodnevno u primetime terminima na svim ozbiljnijim programima, Saborske sjednice, jer svakako ima važnih detalja koje smo propustili vidjeti, ili vremenskim odmakom, neke stvari bi i mi obični smrtnici, bili u mogućnosti razumjeti.
Saborski zastupnici bi mogli pokazati da im je stalo do svojih birača, odnosno do ljudi koji su ih i doveli u sabor, te sami sebi skratiti godišnji odmor barem za 30-tak dana, žrtvovati se za opće dobro! Samo, molim lijepo, bez ekonomskih analiza uštede za vrijeme ovog Saborskog raspusta, na dnevnicama, odvojenom životu, putnim troškovima, ishrani, reprezentaciji itd., itd. jer svaki dan slušamo mantru kako se sve radi za birače i građane pa stoga pređite sa riječi na djela i vlastitim primjerom pokažite koliko Vam je stalo do nas birača!
I zato, ponovno u saborske klupe i zasjedajte, zasjedajte što više i duže, jer time ubrzavate, toliko nam spominjane i potrebne demokratske procese!
