Predsjednica Udruge Sjena koja se bavi pravima osoba s invaliditetom Suzana Rešetar gostovala je u Točki na tjedan. Povod je nagrada HND-a za novinarku godine koju je osvojila novinarka N1 Nataša Božić Šarić zahvaljujući svom zalagnju za prava osoba s invaliditetom upravo kroz emisiju Točka na tjedan.
Ulazimo u zadnja dva mjeseca rada Sabora. Puno toga se obećavalo zadnjih mjeseci vezano za osobe s invaliditetom. Kad je riječ o obećanju naknade za roditelje njegovatelje nakon smrti djeteta, Rešetar kaže: “Obećano je da će se status produžiti deset mjeseci i to je to. Tu je sve stalo. Priča je stala. Nikakve informacije mi nemamo o tome. Pretpostavljamo da će biti od 1. siječnja 2023., ali to je prekasno jer nažalost u tom razdoblju djeca umiru. Mi smo nedavno imali jedan smrtni slučaj. Što s tim roditeljima dok se to obećanje ne realizira”.
“Da se to htjelo riješiti, to se već odavno moglo napraviti s obzirom na to da Udruga Sjena ponavlja jedne te iste stvari već deset godina”, ističe Rešetar.
Kaže da primaju masovan broj poziva od osoba s invaliditetom i njihovih roditelja o tome što će biti nakon srpnja ove godine. “Da su ga djeca pisala mislim da bi ga bolje i smislenije napisali nego ovo što je izašlo. Iskreno se nadam da će pobijediti razum. Nadam se da će se kulminacija prava roditelja njegovatelja i korištenje usluge osobne asistencije se ispraviti jer to je zaista neprihvatljivo”, kaže predsjednica udruge.
Zasad ostaje da osoba koja ima roditelja njegovatelja ne može imati asistenta.
Pritom rešetar dodaje: “Djeca s teškoćama u razvoju su potpuno diskriminirana ovim zakonom. Udruga Sjena je spremna ovaj zakon dati na ocjenu ustavnosti u smislu da se ne može imati osobni asistent u ovoj varijanti”.
Na pitanje o tome kakav učinak ovakve odluke imaju na obitelj: “Neću preuveličati ako kažem da imaju dramatičan učinak. Cijele obitelji osjećaju posljedice. I otac i majka i ostala djeca, kompletno situacija utječe na sve. Kako ćemo mi opstati i biti na kraju samo roditelji jer mi to doista primarno želimo i biti. Dakle, zatvoriti jednog roditelja da skrbi o teško bolesnom djetetu ili odrasloj osobi, to je nešto što se i ovim zakonom trebalo učiniti, ali nikoga nije briga. To je uništavanje cijelih obitelji”.
“Sad već za nekakve prve dijagnostike kada je dijete malo pa tek ulazi u sustav, ta jedinstvena tijela vještačenja čekamo do godinu dana. Onda imamo situaciju gdje je u zakonu navedeno da se pravo stječe danom dobivanja rješenja. Ako znamo da se čeka po osam mjeseci, pa kad će ta osoba ostvariti tu uslugu. U komisijama će sjediti predstavnici udruga, ali mi trebamo liječnike i stručnjake. Pa neću ja iz udruge jednom tetraplegičaru određivati koliko je njemu potrebno. Veliku sudogovornost imaju naše krovne organizacije. Pozivam roditelje da se jave krovnim orgazacijama i da pitaju što će biti s njima nakon srpnja 2023.”.
Teško je i pronaći ljude koji bi preuzeli posao osobnih asistenata: “Ministarstvo skriva činjenicu da će u startu svi roditelji koji koriste status roditelja njegovatelja ostati bez te usluge. Mene isto zanima gdje će naći toliku brojku jer znamo da Hrvatska ima problema s radnom snagom za sva zanimanja pa tako i za ovo. Nigdje se u ovom zakonu ti ljudi ne spominju. Oni ne znaju kakav će im biti radni odnos”.
Na kraju potiče i same osobe s invaliditetom da istaknu da imaju pravo se početi samozastupati i reći – ne meni to nije dovoljno, ja hoću to, ja to imam pravo. Radit ćemo na tome da njih stavimo ispred jer je krajnje vrijeme da netko počne izvoditi te osobe van da vide kako te osobe žive”.
Dražen Prša/N1.
