Jadno i bijedno, mučno je bilo slušati đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića dok se pokušavao obraniti od optužbi da je štitio svećenika Zlatka Rajčevca optuženog za pedofiliju i spolno zlostavljanje djece. Ama baš ni u jednom trenutku nadbiskup Hranić nije pokazao trunke iskrenog kajanja ili žaljenja što je Rajčevcu dozvolio da ostane svećenik u Sotinu i nakon što je bilo posve jasno da je župnik seksualni predator. Time je žrtve izložio daljnjoj traumatizaciji, a ostalima jasno poručio da pedofili u njegovoj nadbiskupiji uživaju zaštitu.
Štoviše, činilo se kako ga najviše zabrinjava ‘zaštita dostojanstva’ svećenika optuženog za pedofiliju, koji je u međuvremenu i preminuo, ali ne i zaštita dostojanstva i zdravlja njegovih žrtava. Tome u prilog ide i Hranićeva tvrdnja kako Rajčevca nije maknuo iz župe jer bi mu time ‘srušio cijeli svijet’, a procijenio je i da je Rajčevac u vrijeme kad je Hranić saznao za njegove zločine nad djecom, više nije bio u stanju raditi stvari kakve je radio.
Što nadbiskup Hranić zna o pedofiliji i traumama žrtava?
Kako je nadbiskup Hranić kvalificiran za procjenu je li netko u stanju počiniti zločin ili nije? Kako nadbiskup Hranić zna u kojem trenutku pedofil više nije opasan za djecu? I zašto mu je jedan svećenik zlostavljač važniji od pet zlostavljanih ministrantica? Što nadbiskup Hranić zna o pedofiliji i traumama koje žrtve pedofila proživljavaju?
Svećenika Rajčevca za života je vukovarski sud optužio za zlostavljanje pet maloljetnica, ali suđenje nikad nije održano. Samo u jednom slučaju zlostavljanje je trajalo punih devet godina, a počelo je od žrtvine devete godine. Kako je otkrio novinar Novosti Hrvoje Šimičević, župljani Sotina još su 2016. Hraniću prijavili da Rajčevac bludničio nad ministranticama i to u razdoblju od čak 10 godina, ali umjesto da svećenika optuženog za pedofiliju istog trena makne iz župe, on ih je s oltara optužio da ga kleveću. Tek će nakon 14 mjeseci Hranić o svemu obavijestiti DORH, a dok je trajala policijska istraga, Rajčevcu će produžiti svećenički mandat, iako je imao sve uvjete za redovno umirovljenje.
Znanost je utvrdila da su seksualno zlostavljana djeca u čak 13 puta većem riziku da će počiniti samoubojstvo od djece koja su proživjela druge vrste trauma poput gubitka roditelja ili teškim nesreća. S patnjom i traumama žive do kraja života; osjećaju sram, krivnju, bespomoćnost, bezizglednost, osjećaju se obilježeno, stigmatizirano i neprihvaćeno. Sve ono što nadbiskup Hranić, čini se, nije u stanju osjetiti. Čak ni kad javnost dozna da je štitio svećenika optuženog za pedofiliju, piše Net.hr
Čovjek za specijalne zadatke
Osim što štiti svećenike optužene za pedofiliju, nadbiskup Hranić je i jedan od istaknutih homofoba među hrvatskom svećeničkom elitom i jedan od onih koji žene smatra drugotnima; izraziti je protivnik mogućnosti da istospolni parovi udomljavaju djecu, a pamtimo i da je izrazio razumijevanje za nasilje nad gejevima koji „svoje sklonosti prakticiraju u javnosti“. Uz to je žestoki protivnik Istanbulske konvencije te jedan od ključnih ljudi Katoličke crkve u Hrvata kad je riječ o borbi za zabranu abortusa, zabrane rada nedjeljom i zadržavanja vjeronauka u školskom kurikulumu. I čovjek za specijalne zadatke.
Tako je 2020. godine đakovačko-osječki nadbiskup interventno išao na Dugi otok kako bi smirio don Tomislava Vlahovića koji se sukobio sa stanovnicima Salija jer u vrijeme najgore koronakrize nije želio zatvoriti crkvu, već je držao mise, s oltara otvoreno propovijedajući kako je cijela priča o pandemiji velika urota i prijevara. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2020. proslavio je isticanjem HOS-ove zastave na župnu kuću.
U tu je župu 2018. stigao nakon velikog skandala koji je kao policijski kapelan priredio Zadarskoj nadbiskupiji. Mještani Benkovca tada su ga prijavili kako ih zaustavlja u prometu u svom osobnom automobilu, ali s policijskom palicom, lažno se predstavljajući kao policajac Policijske uprave šibensko-kninske. Tvrdili su i da im je prijetio batinama i privođenjem ne budu li se ponašali u skladu s njegovim naredbama. Sve je završilo podizanjem optužnice i dekretom biskupa Vojnog ordinarija da se Vlahović, kao tadašnji župnik u Perušiću kod Benkovca, razriješi službe u MUP-u.
Prema nepravomoćnoj presudi, don Tomislav proglašen je krivim za lažno predstavljanje i zlouporabu ovlasti, ali nije dobio kaznu nego moralnu osudu i premještaj u Sali. Tamo će nastaviti svećeničku službu, a izvanredne intervencije nadbiskupa Hranića nastavit će po starom, uvjeravajući vjernike da onaj tko vjeruje u Isusa ne može dobiti koronu. Tek nakon toga će biti poslan na poduži odmor.
Itekako je sklon opraštati onima koji se ogriješe o zakone crkve i države
Iako je zataškavanje svećeničke pedofilije najgori poznati primjer Hranićeve dobrohotnosti prema svećenicima koji grubo krše zavjete i zakone, praksa pokazuje da je itekako sklon opraštati onima koji se ogriješe o zakone crkve i države.
Župnika iz Sikirevaca Stjepana Šumanovca koji je imao seksualnu aferu s udanom mještankom, brzo je poslao na odmor i duhovnu obnovu na Pašman, ali ga je jednako brzo premjestio u drugu župu, pa je Šumanovac danas svećenik u Selcima Đakovačkim. Kad je župnik u Gradištu pokraj Županje Alojzije Asić uskratio primanje hostije troje djece s posebnim potrebama, Hranić je njegovo ponašanje oštro osudio i smijenio ga, ali ostavio ga je da radi u istoj župi.
Hranić, nažalost, nije ni prvi ni jedini hrvatski nadbiskup koji nema nimalo empatije za žrtve i koji je svojim drugovima svećenicima spreman prijeći preko svega, pa čak i preko zlostavljanja djevojčica. Dok god Josip Bozanić bude prvi čovjek crkve u Hrvata, teško da se Hraniću bilo što loše može dogoditi, osim u slučaju da se papa Franjo odluči uzeti ga za primjer kako prolaze visokorangirani svećenici koji štite pedofile. Možda to bude iskra koja će i u hrvatskoj Katoličkoj crkvi zapaliti plamen dubinskih promjena koje se očekuju kad Papin reformator od kojeg Kaptol već strepi, koadjutor Dražen Kutleša jednom preuzme žezlo zagrebačkog nadbiskupa.
Helena Puljiz/Net.hr
