Ministar državne imovine Goran Marić u velikom intervjuu za Magazin otkriva sve detalje vezane uz novi Zakon o upravljanju državnom imovinom koji bi se trebao usvojiti na jesen, govori o analizi poslovanja tvrtki u vlasništvu države, koju je proveo, a osvrće se i na teze da je on glavni kadrovik u Vladi.
Novi Zakon o upravljanju državnom imovinom prošao je javnu raspravu, planira se u Saboru usvojiti na jesen. Koje su glavne izmjene tog zakona, na koji način će se bolje iskorištavati državna imovina?
Najbitnija novost i vrlina novog zakona je pojednostavljenje postupaka u aktiviranju državne imovine, i njezina stavljanja u poduzetničke namjene. U tu svrhu predviđeno je ukidanje Povjerenstva za strateške tvrtke i Povjerenstva za nekretnine , jer će sve važnije odluke donositi Vlada. Vlada je nepotrebno opterećena nekim odlukama ( npr. suglasnostima za zakup poslovnog prostora 50 m2), a lišena važnih odluka kad je riječ o državnoj imovini).
Predviđena je i mogućnost otkupa stanova njihovih sadašnjih korisnika i učinkovito rješavanje nagomilanih sudskih sporova u odnosu na lokalnu samoupravu. Svo to su predmeti koji se ne riješavaju 20 godina i više.
Novim zakonom rješava se i problem zemljišta u vlasništvu RH kojeg su fizičke osobe kupile od jedinica lokalne samouprave, a što je dovelo do mnoštva međusobnih tužbi. Zakon predviđa i mogućnost otkupa bespravno useljenih stanova.
Najavljivali ste i velike promjene u statusu imovine kad je riječ o jedinicama lokalne samouprave?
Da, temeljem novog zakona sve nekretnine koje koriste ustanove osnovane od jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, (a koje su na dan 1. siječnja 2017. godine korištene u naravi kao škole, domovi zdravlja, bolnice, parkovi, dječja igrališta, sportsko rekreacijski objekti, društveni i vatrogasni domovi, spomen domovi, tržnice, i brojni infrastrukturni objekti,) upisat će se u vlasništvo jedinca lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Ovom se odredbom provodi bitan pomak decentralizacije u najosjetljivijem dijelu društvenog života, a to je svakako imovina koja prelazi u vlasništvo lokalne sredine i uprave.
Mijenja se i definicija državne imovine?
Jasnije i bolje je definiran pojam državne imovine, i u tomu smslu je najvažnija promjena da će Ministarstvo upravljati kampovima, neovisno gdje se nalaze, unutar ili izvan građevinske zone. Istodobno je u pripremi zakon o registru državne imovine, a Ministarstvo će voditi evidenciju samo imovine kojom upravlja.
Naročito će novi zakon regulirati status imovine iz vremena provođenja pretvorbe društvenog vlasništva. Isto tako i privatizacije one imovine koja nije u vrijeme pretvorbe ušla u sastav privatizacije trgovačkih društava.
U tijeku su natječaji za uprave i članove uprava većine trgovačkih društava u vlasništvu RH. U javnosti je dojam da vi rukovodite cijelim tim procesom i da određujete tko će biti na čelu tih društava. Je li to tako i kakva je procedura odabira?
Taj je dojam upravo samo dojam, i to isforsirani dojam.
Kandidati za uprave trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH biraju se putem javnog natječaja, kojeg provodi Ministarstvo državne imovine u suradnji s ministarstvom u čijoj je mjerodavnosti trgovačko društvo za koje se bira uprava.
Ministarstvo državne imovine, provodi uvid u prijave i dokumentaciju kandidata radi provjere formalnih uvjeta natječaja.
Zajedničko povjerenstvo Ministarstva državne imovine i resornog ministarstva provodi razgovore i testiranje kandidata te popis kandidata koji zadovoljavaju formalne uvjete natječaja, dostavlja Povjerenstvu Vlade RH za upravljanje strateškim trgovačkim društvima.
I konačno, to Povjerenstvo, sastavljeno od pet ministara, predlaže Vladi Republike Hrvatske predsjednike i članove uprava trgovačkih društava.
Jeste li vi član tog povjerenstva?
Nisam.
Koja je onda uloga MDI u pripremi, predlaganju, i odlučivanju o izboru i imenovanju uprava?
U postupku natječaja i imenovanja uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, Ministarstvo je sada u ulozi potpore i tehničkog administriranja. Ta uloga i ovlasti Ministarstva su preuzete od bivšeg Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom.
Što mislite, koji su razlozi da se u javnosti proizvodi fama o vama kao kadrovski utjecajnoj osobi?
Kadroviranje je uvijek osjetljiv dio svakog upravljanja. Tu je izloženost velika jer je više očekivanja od mogućnosti, pa ste uvijek ljudima krivi. Kadroviranje kao nijedan drugi posao, troši reputaciju, ugled.
Stvaranje takve fame predstavlja vrlo disciplinirano projektiranu krivotvorinu. A tom krivotvorinom upravlja moćan i poznat alat i pojam nevidljive ruke. Za nju je poznata uzrečica da nevidljiva ruka najjače savija i ugrožava odnose, ingerencije, vrijednosti, red. Nju pokreću goli interesi, ona je stoga slijepa, štetna, pa i opasna.
Ali projektantima krivotvorine je bitno da se proizvodi percepcijska etiketa i navlači gnjev i krivnja za nešto što ne postoji.
Jeste li onda novim zakonom predvidjeli i izmjene u postupku izbora i imenovanja uprava strateških društava u državnom vlasništvu?
Da, predviđeno je da resorna ministarstva provode natječaje za izbor kandidata za uprave trgovačkih društava za čije su upravljanje i nadzor mjerodavna. Istodobno je predviđeno i da resorna ministarstva predlažu izravno Vladi predsjednike i članove uprava, kao i članove nadzornih odbora. To je politički logično i odgovorno rješenje.
Jer nije primjereno, niti životno, da jedno ministarstvo bude infrastrukturni i administracijski servis za potrebe drugih ministarstava.
Zašto se odustalo od headhunting agencija?
Mislim da Hrvatska ima dovoljno institucionalnog potencijala kojemu treba dati mogućnost da pokaže svoju sposobnost i odgovornost traženja i biranja ljudi. Ovdje je odgovornost ključna riječ i sadržaj: odgovornosti prethodi povjerenje kojega u Hrvatskoj moramo uspostaviti, rehabilitirati, kojeg moramo kultivirati.
Planira li se neka značajnija privatizacija državnog portfelja u ovoj ili idućoj godini?
To je proračunska obveza koju ćemo izvršiti do kraja ove godine. Ali se takve prodaje ne najavljuju jer dovode do špekulativnih aktivnosti i šteta kojima se smanjuje tržišna cijena. Često i do 30 posto.
Bili ste najavili i analizu poslovanja trgovačkih društava od strateškog i posebnog značaja za RH za prošlu godinu. Je li gotova i što je pokazala?
Provedena je analiza poslovanja u razdoblju 2010.-2016. i pokazala je da društva od strateškog i posebnog interesa za RH nisu tako neučinkovita kako se često promiče teza u javnosti. Međutim zabrinjava 2013. godina u kojoj su ta društva ostvarila kumulativni gubitak u iznosu od približno jednu milijardu kuna.
Koji su pokazatelji signifikantni?
Već je u 2014. godini ostvarena kumulativna dobit u istim društvima od 1,6 mlrd. kuna, a 2015. godine 3,7 mlrd. kuna; 2016. godine 5,4 mlrd. kuna, što je ujedno i najveća dobit u promatranom sedmogodišnjem razdoblju.
Najveći utjecaj na poslovanje imaju najznačajniji subjekti HEP d.d. i INA d.d. te o njihovim rezultatima značajno ovisi kretanje pokazatelja poslovanja društava od strateškog i posebnog interesa. Određena društva mogu i moraju bolje poslovati. Neprihvatljiva je činjenica da neka društva imaju kontinuiran višak likvidnosti i posluju pozitivno, a istodobno im je investicijska aktivnost na iznimno niskoj razini.
Osim financijskih pokazatelja, što ste još otkrili u toj analizi, koje specifične troškove, kakvi su ugovori uprava, kakve su sve povlastice i bonuse imali i što ćete tu mijenjati?
Analiza je pokazala visoku razinu poslovne neodgovornosti u strukturi troškova. Tako je na troškove intelektualnih usluga potrošeno 604 milijuna kuna. Na troškove promidžbe, informiranja i oglašavanja potrošeno 612 milijuna kuna. Od toga HEP najviše 145,8 milijuna kuna, pa HPB d.d. 113 milijuna kuna. Na troškove službenog puta u istom razdoblju utrošeno je 483 milijuna kuna, na troškove reprezentacije 172 milijuna kuna, (uz napomenu da je njih 10 potrošilo na reprezentaciju više nego svih ostalih 40 zajedno!) Na donacije 239 milijuna kuna. Na otpremnine članova uprava u tih sedam godina potrošeno 41,5 milijuna kuna. Na bonuse, nagrade i stimulacije članovima uprava dodatnih 25,8 milijuna kuna. Svi navedeni troškovi kumulativno iznose 2.606 milijarde kuna.
Kad promatramo brojke, i način kako se to radilo bez selekcije i poslovnih kriterija, jednostavno je neshvatljivo i neprihvatljivo, da primjerice, jedno ključno državno, gigantsko društvo to može prakticirati. Ne razumijem taj nedostatak osjećaja, to nerazumijevanje misije, tu otuđenost uprave jednog tako važnog društva od razumijevanja odnosa prema vlasniku, državi i ukupnoj javnosti.
Ima li nekih pojedinosti koje biste izdvojili u praksi uprava u ovim društvima?
Imamo primjer jednog trgovačkog društva koje je na tržištu prodalo obveznice u vrijednosti od 2,5 milijarde kuna, bez jasne svrhe i investicijskog programa uz 6,1 posto kamata, da bi ih potom oročilo uz 0,01 posto kamata. Jedno je društvo, u početku, odbilo poslati podatke i izvješće o poslovanju. Jedno se trgovačko društvo kreditno zadužilo za cca. 1 milijardu kuna uz ugovorenu klauzulu u vrijednosti gotovo 250 milijuna kuna za slučaj prijevremenog raskida, odnosno mogućeg reprograma. To nam je onemogućilo ponudu za reprogram uz 1/3 od prije ugovorenih kamata, i uštedu u iznosu od gotovo 100 milijuna kuna. Ali uspjeli smo refinancirati 320 milijuna kuna kreditnih obveza CERP-a uz kamatnu stopu 1,49%, čime smo kamatne rashode u trogodišnjem razdoblju smanjili za 21 milijun kuna. Ministarstvo je nakon dvadeset pet godina zapuštenih obveza prema DABu u slučaju CIMOS naplatilo 54 mil. kun (10 milijuna više od ovogodišnjeg proračuna Ministarstva državne imovine ) U jednom od vrlo važnih državnih trgovačkih društava, s popisa strateških, a što se utvrdilo kroz revizijski nalaz, godinama je direktor bez nadzora upravljao društvom, donosio godišnje odluke u vrijednosti od 300 mil. kuna. Naravno, izmjenili smo Izjavu o osnivanju i imenovali nadzorni odbor, prvi preduvjet bez kojeg je nezamislivo odgovorno vođenje svakog društva.
Što bi mogao biti zaključak provedene analize…?
Uz zaključnu činjenicu da društva od strateškog i posebnog interesa, u razdoblju zadnjih sedam godina posluju učinkovito, u ovakvoj strukturi troškova, očito ima prostora za promjene, racionalizaciju i podizanje učinkovitosti.
Analizirajući ugovore članova uprava, postoji neujednačenost i šarenilo pristupa, improvizacije, ali i neuravnoteženost odredaba ugovora. Često se razine plaća menadžmenta razlikuju od društva do društva, mada su društva slična po ulozi i potencijalu, i drugim bitnim odrednicama. Osim same razine plaća, često je riječ o ugovorima s brojnim i neprihvatljivim, ali domišljatim beneficijama. Evo, apsurdi nisu rijetkost: članovi uprava koji su sebi samom priskrbili plaćanje prekovremenog rada.
Kada je riječ o zakupu poslovnih prostora, znam da je tu bilo dosta zahtjeva od strane državnih i javnih tijela, a vi često niste davali suglasnost, zašto?
Ovdje je stvar potpuno jednostavna: zakup je normalna i svakodnevna potreba i praksa. Samo je pitanje po kojim uvjetima. Pokazali smo da to ne treba raditi proizvoljno i neodgovorno. Prekinuli smo praksu automatizma: kad se traži neki zakup, odobriti bez obzira na uvjete! Ne. Sve smo stavili pod povećalo, provjerili uvjete i stanje na tržištu. Uglavnom smo smanjili cijene zakupa poslovnih i uredskih prostora. Bilo je nezamislivo da država uzima u zakup po cijeni 5 eura po m2. Uobičajena je zakupnina bila iznad 10 eura, a sad je prosjek između 5-7 eura po m2 u najvećem broju primjera.
Primjerice, za Ministarstvo znanosti ostvarena su četiri milijuna kuna uštede godišnje; za Ministarstvo regionalnog razvoja i europskih fondova prepolovili smo cijenu zakupa čime smo uštedjeli dodatnih 4 mil. kuna; Agencija za plaćanja u poljoprivredi sada plaća zakupninu za gotovo 3 mil. kuna godišnje manje; i brojnim drugim državnim tijelima i uredima osigurali smo znatno povoljnije uvjete zakupa.
Čak i zgradu koju koristi i naše Ministarstvo dogovorili smo po novoj nižoj cijeni.
Osim promjena u pristupu zakupu za potrebe državnim tijela i institucija, bitno ćemo promijeniti praksu da brojni korisnici poslovnih prostora nisu više godina plaćali najmninu RH. To je jedna posebna pošast koja za svakog uravnotežena čovjeka izaziva osjećaj nelagode pa i srama: biti poduzetnik i živjeti na račun onog što nije tvoje. A tek više od tisuću bespravno useljenih stanova i nekoliko stotina bespravnog korištenja poslovnih prostora u vlasništvu RH.
Jeste li riješili problem s uredima Fonda za zaštitu okoliša, jer znamo da je bivši ministar Zmajlović preplatio najam ureda i da nije bila potrebna selidba?
Ovdje smo proveli uvid u ugovor i njegove uvjete, ali zbog specifičnih odredaba postojećeg ugovora, nije moguće racionalno provesti razvrgnuće. Rješenje imamo, usklađeno s resornim ministarstvom i spremni čekamo istek ugovora.
Imate li još sličnih primjera?
Jedan ekstremniji za razumijevanje čovjeku koji je Bogom obdaren kao biće razuma i savjesti. Dakle primjer besćutnosti, drskosti, i protuzakonske samovolje da jedno prethodno ministarstvo, njegov ministar zaključi ugovor o najmu na 13 i pol godina bez klauzule o mogućnosti raskida ili reprograma uz više nego stršeće uvjete najma. Nađe se toga još podosta…
Koji su vam motivi za promjenu prakse, za takvo postupanje, što time želite poručiti?
Poručujem da ono što je državno može biti biti zdravo, učinkovito, plodno. Može pokazati i dokazati da državne tvrtke mogu biti uspješne i konkuretne ako su odgovorno i znalački vođene, ako se s njima odgovorno upravlja. A za takvu praksu i postignuće, potrebni su stručni ljudi i osobe, ljudi širine pristupa, snažnog etičkog i domoljubnog formata.
Posebno naglašavam da to što radimo nije nikakav kuriozum, i nešto nadnaravno. Što više, sasvim je naravno za dobrog i zdravog gospodara, razumno upravljati imovinom i koristiti raspoloživa sredstva, bogatstva, imovinu. Naglašavam, naročito onim dobrima i imovinom koja su državna i koja su nam predana u dobroj vjeri, na povjerenje, odgovornost. Od svih stvari narod i pojedinac se najviše identificiraju s imovinom. Da bismo to osjećali, dobro je imati u svijesti kako je imovina nastala. Jer imovina i država se isprepliću kao sinonimi.
Stoga, želim i ovime demantirati u Hrvatskoj nametnuti apriorizam da država ne može biti dobar gospodar. I dodatno poručiti: Državna imovina nije manje sveta od privatne!
Kakvim ocjenjujete i kakvo ste stanje stanje u MDI zatekli u trenutku njegova preuzimanja…?
Zatekli smo desetke tisuća neriješenih predmeta, zapušten sustav, zapuštenu imovinu. Naravno, ovo se odnosi najprije na politički pristup ovoj temi, ovom portfelju poslova, imovini kao fenomenu i odrednici svake države. Navest ću nekoliko pojedinosti. Velik broj predmeta starih nekoliko godina, često zagubljenih, na rutinsko izdavanje suglasnosti nitko nije godinu dana reagirao unatoč čestim požurnicama, stanove koje je prethodna institucija ponudila korisnicima na otkup, na očitovanje o prihvaćanju i odgovoru na ponude , nitko nije odgovorio pune tri godine.
Ili, od 2013. do 2017. objavljeno je 245 nekretnina na prodaju za 216 mil. kn za koje nisu pristigle ponude zbog pogrešne procjene tržišne vrijednosti. Zar to nije dobar pokazatelj raspada sustava. Da se cijena ispravno procijenila koliko bi to bilo investicija? Jednostavno, procijenjena vrijednost ne odgovara tržišnoj vrijednosti. Ne podsjeća li to, upravo, na čvrsto postavljen sustav?! Ili vrlo slikovit predmet, 2000 m2 voćnjaka u Zagrebu procijenjeno je na 10 mil kuna?! Znači kvadrat voćnjaka, makar i u građevinskoj zoni 5 tisuća kuna kvadrat. Zaista bogata država, bogati ljudi!
Imamo više od tisuću bespravno useljenih stanova i poslovnih prostora, kao da smo u dobu selidbe naroda ili u ranom Srednjem vijeku. Istodobno se u puno slučajeva nije provodila evidencija potraživanja ni fakturiralo za korištenje poslovnih prostora prema brojnim subjektima koja su dugovala RH. Među takvim slučajevima je vrlo često bio i koncern Agrokor. Otok Smokvica je primjer odnosa institucionalne države prema vlastitoj imovini. Trenutno su okolnosti takve da je podnesena tužba za naplatu nezastarjelih 30 mil kuna potraživanja, od ukupnih 230 milijuna kuna za korištenje. Dvojbena je i naplata ovih 30 milijuna zbog stečaja Grafoplasta i zakašnjele tužbe. Ili nepojmljiv podatak, DORH je, (znači „D“-državni) još u svibnju 2010. godine pokrenuo zahtjev za povrat Smokvice u posjed RH, na što Općinski sud u Šibeniku nije devet godina reagirao, sve do prije pet dana. Imamo informaciju da će ročište za provođenje ovrhe biti 27. rujna 2017.
Možete li izdvojiti glavne projekte koje ste pokrenuli ili riješili?
Svakodnevno imamo nove predmete u pripremi. Nedavno je otvoren javni poziv za obvezujuće ponude za realizaciju ugostiteljsko turističkog projekta Češka vila procijenjene vrijednosti nekretnine 32 milijuna kuna, naknade za osnivanje prava građenja 1.4 milijun kuna, i 180 milijuna kuna vrijednosti zakupnine.
Od značajnijih navest ću samo neke:
Darovanje nekretnine Sveučilištu Split za poslovni prostor ukupne procijenjene vrijednosti 16 mil kuna;
Darovanje Palače Skočibušić Splitskoj nadbiskupiji za prostor Muzeja sakralne umjetnosti procijenjene vrijednosti 13 mil kuna,
Poslovna zona Oćestvo u Kninu, darovano zemljište procijenjenae vrijednosti 10,5 mil kuna
Bazeni sa sportskom dvoranom u Vukovaru procijenjene vrijednosti 99 mil kuna.
Nagodbom smo razriješili dugotrajne sudske sporove oko lokacije bivše tvornice ferolegura Dugi rat,; imovinsko pravne odnose na zemljištu s društvom Valamar Rivera čime su omogućene nove investicije a državni proračun osiguran prihod 50 milijuna kuna.
Uz sudjelovanje Županijskog državnog odvjetništva, riješili smo spor između Republike Hrvatske i Grada Rovinja u predmetu hotela Park u Rovinju, uz kupoprodajnu cijenu od 15.6 milijuna kuna .
Jednako smo tako uz sudjelovanje Županijskog državnog odvjetništva u Puli riješili sporove u predmetu kupoprodaje trgovačkog centraa Umag uz i cijenu od 5.2 mil kuna.
Kakav je status bivših vojarna iz vremena jugoslavenske vladavine?
U većem smo broju vojarna zaustavili daljnje propadanje dogovorom za čuvanje s lokalnom upravom. Dobri su primjeri Vojarna Lukšić u Karlovcu i Vojarna Monte Kope u Medulinu koje su ovim načinom zaštićene za druge moguće namjene u budućnosti.
Od investicija za koje je proveden natječaj ili su u pripremi, najznačajnije su: TEF, Šibenik, Vojarna Šepurine, Nin, Vojarna Muzil i uvala Sarkođana Pula, donja strana vojarne Ploče u Pločama.
Započeo je ponovni postupak dokapitalizacije Petrokemije i Borova. Hoće li ovaj put taj proces uspjeti?
Ovo je prva Vlada koja je sustavno pristupila traženju trajnog rješenja statusa i budućnosti poslovanja Petrokemije i Borova. Za Petrokemiju je izrađen prihvatljiv model, očekuje se očitovanje o interesu više ulagača i investitora o čemu će se uskoro više znati. Petrokemija d.d. je, odnosom prijašnjih hrvatskih vlada godinama sustavno zapostavljana i očito nizom nekompetentnih uprava, ostajala uvijek na sporednom, ali najčešće na slijepom kolosijeku. I za Borovo i za Petrokemiju je bitno naglasiti da je riječ o proizvodnim poduzećima bitnim za Republiku Hrvatsku zbog više aspekata: čuvanju proizvodnje, radnih mjesta, poslovnih i tržišnih brendova, političkih, socijalnih, pa i identitetskih razloga, što još više daje težiniu razlozima Vlade da se njihov status riješi prihvatljivo i trajno. Optimističan sam kad je riječ o realizaciji procesa dokapitalizacije
Kakav ste odgovor dobili od jedinica lokalne samouprave kojima ste poslali dopis da vam istaknu koji su im prioriteti za rješavanje?
Mada je prošlo malo vremena od slanja tog dopisa, već sad su odgovori i reakcije specifično pozitivne. Što više naglašeno pozitivne, gotovo najviše radi pisma kojeg su doživjeli kao presedan prakse. Inače, to je bio potpuno jednostavan, normalan, svjesni i autentični potez ministarstva i moj osobni kojim sam želio provesti identifikaciju najbitnijih nagomilanih neriješenih predmeta koji stoje godinama po spisima prijašnjih institucija koje su bile nominirane za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom.
Istina, ništa se ne može provesti niti jednim dopisom, jednom odlukom ali odlukom i promjenom odnosa sve započinje. Znači, moramo biti u stanju, u kondiciji donositi odluke o zaokretu i promjenama prakse.
Vlada čiji sam član spremna je, može, ima kondicije i volju to provesti…Novi zakon će to pokazati. No, zakonom samim po sebi ne može se ništa, bolje reći puno postići. Uvijek je bitno da postoji politička volja, konsenzus i atmosfera za primjenu u praksi. Institucionalno, s Ministarstvom državne imovine i imovinom kao sadržajem i pokretačem ukupnog gospodarskog i društvenog života bitno je stvoriti i održavati učinkovitu realizaciju. Želimo i očekujemo da će veliki dio dobrih promjena s državnom imovinom, uslijediti upravo u statusu imovine na području lokalne samouprave.
