Od kompulzivnog prejedanja u Hrvatskoj boluje 30.000 ljudi. Najugroženije su mlade te osobe srednje dobi.
U Hrvatskoj čak 40.000 ljudi ima neki poremećaj hranjenja. Od toga ih čak 30.000 boluje od kompulzivnog prejedanja, najzastupljenijeg poremećaja hranjenja. Istaknuto je to na međunarodnom stručnom skupu „Zdravlje u svakoj veličini tijela“.
„U Hrvatskoj od debljine boluje više od 20 posto odraslog stanovništva, a kod trećine tih osoba povećana se tjelesna težina povezuje s kompulzivnim prejedanjem. U Sjedinjenim Američkim Državama od kompulzivnog prejedanja boluje 3,5 posto žena i 2,5 posto muškaraca. Točne podatke za Hrvatsku nemamo, ali procjenjuje se da je statistika slična američkoj.
Budući da je za liječenje tog poremećaja potreban cjelovit pristup, u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru počeli smo koristiti metodu „Zdravlje u svakoj veličini tijela“ američke liječnice Linde Bacon. Ta metoda uključuje destigmatizaciju debljine te bavljenje emocionalnim aspektom kompulzivnog prejedanja“, istaknuo je Hrvoje Handl, psihijatar u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan.
Kompulzivnim prejedanjem najugroženije su mlade te osobe srednje dobi koje su genetski sklonije pretilosti. Zbog mršavog izgleda tijela kakvo veliča suvremeno zapadnjačko društvo, mnogi odlaze na dijetu, a upravo dijeta povećava rizik od razvoja poremećaja hranjenja za 18 puta.
„Podloga za prejedanje je zapravo emocionalna. Osoba povećanim unosom hrane nastoji regulirati emocije, a osobe s poremećajem hranjenja često svjedoče da nakon prejedanja jednostavno više ništa ne osjećaju. Kažu kako im se emocije tada umrtve“, kazala je Jelena Balabanić Mavrović, voditeljica Centra za poremećaje hranjenja BEA te pozvala roditelje i druge članove obitelji da obrate pozornost na mlade sklone odlascima na dijetu.
„Osobe s poremećajem hranjenja simtome vješto skrivaju, no okolina ih treba znati prepoznati. Ako osoba u kratkom vremenu, primjerice unutar dva sata, pojede veliku količinu hrane, onoliku koliku većina osoba ne bi pojela, pri čemu osjeća gubitak kontrole te sram, a prejedanje se odvija u samoći, može se govoriti o kompulzivnom prejedanju, pod uvjetom da se to događa najmanje jedanput tjedno. Vrlo često prejedanje prati i osjećaj gađenja prema samome sebi“, pojasnila je Maja Žanko, nutricionistica u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan.
Broj osoba oboljelih od kompulzivnog prejedanja može se smanjiti kvalitetnim programima prevencije koji promiču zdrave životne navike kao što su objedovanje uravnoteženih obroka s obitelji i uživanje u fizičkoj aktivnosti.
„Iznimno je važno raditi i na mentalnom zdravlju mladih, poticati kod njih samopouzdanje i ljubav prema samima sebi, bez obzira na fizički izgled. Pritom trebaju naučiti kritički razmišljati o idealima ljepote te naučiti voljeti vlastito tijelo“, poručila je Tončica Šiškov, psihoterapeutkinja, vanjska suradnica Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan.
Program „Zdravlje u svakoj veličini tijela“ kaže da indikator dobroga stanja osobe nije njezina tjelesna težina nego njezino zdravlje. Konvencionalni pristup optimalnoj tjelesnoj težini uključuje izračun indeksa tjelesne mase, a „Zdravlje u svakoj veličini tijela“ otkriva da je za zdravlje ključan tzv.
