Vedran Morin: S Bernardićem na čelu, SDP je daleko od moderne ljevice

foto HINA/ Edvard ŠUŠAK

Točno su dvije godine prošle od kako je Davor Bernardić na unutarstranačkim izborima 26. studenoga 2016. pobijedio protukandidata Ranka Ostojića i tako postao predsjednikom SDP-a. Ono što se u međuvremenu događalo unutar stranke svakako mu nije išlo na ruku. SDP se prema posljednjim anketama srozao tek na, više manje, 14% podrške biračkoga tijela, pa je to rezultiralo i odlascima utjecajnih članova. Bernardiću se prebacuje da ne posjeduje karizmu lidera kako bi uspješno vodio drugu po snazi političku stranku. No, unatoč tome što je više puta unutarstranačka opozicija pokušavala organizirati puč protiv njega, znao je kako se obraniti od pokušaja smjene.

Svjestan je Bero činjenice da u rukama sada drži vrući krumpir, a svakako mu na ruku ne ide dolazak Zorana Milanovića na okrugli stol HSS-a koji je održan ove subote. Zanimljivo je to pojavljivanje bivšeg predsjednika Vlade i SDP-a odmah nakon izlaska ankete koja je pokazala poražavajuću podršku Bernardiću. Ne mora to ništa značiti, ali insinuacije kako bi se Zoran Milanović vratio u politiku postoje. Pogotovo se dala primijetiti srdačnost Milanovića s potencijalnim koalicijskim partnerima, Miloradom Pupovcem (SDSS), Ankom Mrak-Taritaš (Glas) i Krešom Beljkom (HSS). Upravo je potonji lani prizivao koaliciju HSS-SDP-Most NL, kojom bi se išlo u rušenje Vlade Andreja Plenkovića. U slučaju da se Zoki vrati u politiku, trenutna nepoznanica je kako to misli učiniti, samostalno računajući na preferencijalne glasove ili povratkom u SDP.

Kada je riječ o SDP-u onda će se nešto morati pitati i Zlatka Komadinu. Primorsko-goranski župan s Bernardićem je gradio svojevrsni savez za promjene, što unutar SDP-a tako i na hrvatskoj političkoj sceni. Želju za modernom ljevicom nije ostvario s aktualnim predsjednikom i s razlogom ne izražava zadovoljstvo učinjenim u protekle dvije godine. Nema Komadina ništa osobno ni protiv Milanovića, iako se protivio njegovu prezidencijalnom načinu vođenja stranke smatrajući da je za vrijeme njegova mandata ona postala klijentelistička. Nekako najviše ipak vjerujem da bi Komadina volio Tonina Piculu vidjeti na čelu stranke i tako ispada kako bi se povratkom Milanovića stvorile tri struje.

Što zapravo definira modernu ljevicu i koliko je SDP daleko? Ukratko, moderna se socijaldemokracija temelji na: načelima blagostanja, progresivnog oporezivanja, redistributivne politike, socijalnog i mirovinskog osiguranja, besplatnoga školovanja, ustavnih socijalnih i radnih prava, prava manjina, ekološke svijesti… Dakle, odgovoriti na postavljeno pitanje nije problem jer umjesto prvenstveno državom blagostanja, ljevica se danas najviše bavi stanjem u društvu i manjinama, odnosno prošlošću, dok budućnost gradi na religijskim pitanjima. Najglasnija je ljevica kada u suradnji s bliskim medijima proziva ustaštvo, vraća se u vrijeme NDH kako bi eventualno nekoga onako usput optužili za fašizam, a i činjenica je da se često bave Crkvom. Sve su to redom sporedna pitanja koja neće zaustaviti mlade u odlasku, a koji su zasićeni temama o partizanima i ustašama. Najnoviji primjer dolazi od strane pučke braniteljice Lore Vidović koju je brže bolje podržao Bernardić. U opsežnoj analizi objavljenoj na svojoj internetskoj stranici, Vidović ističe kako relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. U redu, ali što je s primarnim problemima u Hrvatskoj? Upravo na toj stepenici se spotiče SDP baveći se magnolijama i pitanjima gdje su nestale Facebook stranice. S obzirom kako vlada sveopće iseljavanje, a s druge strane raste popularnost HDZ-a, budi se sumnja kako redom odlazi biračko tijelo lijevog spektra. I zbog toga bi se također trebali zabrinuti na Iblerovu trgu. No, u konačnici će ocjenu stanja u SDP-u dati izbori za Europski parlament, pa bi optimistične poruke šefa stranke koje odašilje u javnost za njega mogle biti dvosjekli mač.

Zanimljivo će u svakom slučaju biti pratiti događanja u najvećoj oporbenoj stranci. Bez jake oporbe imamo vlast koja može provoditi jednostranu politiku, što nas je već koštalo loše gospodarske i demografske situacije u zemlji. Usude li se doista Grmoja i Petrov u konačnici podržati ulazak u lijevu koaliciju po uzoru na Esih i Hasanbegovića u zagrebačkoj skupštini, HDZ se više neće nalaziti u bezbrižnoj situaciji. Politika je prostitucija kažu mnogi, a među takve neki se usude svrstati, figurativno rečeno, prvog svodnika države Milana Bandića, čovjeka koji u posljednje vrijeme drma političkom scenom.