Koncem prosinca 2022. godine Fakultetsko vijeće Fakulteta hrvatskih studija izabralo je uglednu izvanrednu prof. dr. sc. Vlatku Vukelić za dekanicu. Dok se čeka odluka Senata zagrebačkog Sveučilišta i potvrda njezina izbora pokrenuta je medijska haranga nekolicine „lijevih“ medijskih kuća i fakultetskih ustanova. Po iskušanom receptu po tko zna koji puta sukobile su se kancelarijske falange raznih relikata prošlosti. Iako se očekivao sličan rasplet situacije, nitko, a vjerujemo ni sama profesorica Vukelić nije očekivala ovakve udarce „ispod pojasa“ i pokušaj nekolicine udruga i medija da svojevrsnim medijskim desantom na predstavnike Senata zaustave odluku o imenovanju.
Ova zamorna bitka svjetonazora pomalo gubi svaki smisao, a u njoj se posebno istječe portal Telegram.hr koji tendencioznim naslovima i tekstovima utječu na formiranje javnog mnijenja koje suštinski ne odgovara istini.
Za komentar smo zamolili i profesoricu Vukelić.
Možete li nam u kratkim crtama reći zašto ste postali svojevrsna meta ljevičarskih udruga i medija, koji ne biraju sredstva da ocrne vas i vaš znanstveni rad?
“Vjerujem zato jer se ne uklapam u svjetonazorski, društveni i korporativni model, a koji bi stanovitim medijima, od kojih ste neke i sami spomenuli, bio bezopasan ili nebitan. Morate shvatiti kako ti pojedinci ili uredničke koncepcije koje progovaraju o meni ili mome životu i radu ne predstavljaju hrvatsko istraživačko novinarstvo čiji je cilj istina ili informiranje javnosti. Ovdje je u pitanju zastupanje jasne društvene agende kojoj nije u interesu podržati kvalitetnu promjenu unutar struktura ili institucija. U tom smislu drže hrvatsko društvo taocima tromih metaboličkih struktura, čiji je jedini cilj preživjeti ili opstati u tranzicijskom društvenom konceptu. A ako to nije moguće, žele kontrolirati procese nasljeđivanja/nasljednika te time postići garanciju gerontokratskog modela, uz model neupitne poslušnosti.
Nisu ovdje problem moja znanstvena istraživanja, već činjenica da sam određenim pojedincima bivše sveučilišne i fakultetske uprave jasno rekla NE. Isto kako sam im rekla da je model upravljanja koji su nametnuli Fakultetu hrvatskih studija loš. O tome postoji povijest loših odnosa i unutarinstitucijskih borbi koje su sada kulminirale. Medijski napadi na mene dogovoreni su s tim pojedincima te su vođeni konceptom osmišljene medijske difamacije, a temeljeni su na elementima opće društvene osjetljivosti. Primjerice gdje mi se medijski pokušala imputirati negacija Holokausta, kroz čitav niz logičkih pogrešaka i krivih interpretacija. Dakle, ovo je bila zaokružena strategija napada na pojedinca, a neki su se mediji otvoreno stavili na raspolaganje za tu strategiju te pokušali zaustaviti proces koji u pravnom smislu može biti jedino zaustavljen u koliko: ili ja sama odustanem ili u koliko bi došlo do izostanka većinske potpore članova Senata za jednu, i po formi i po sadržaju, u ovoj fazi, administrativnu točku. Tako da ne mogu reći da je strategija loše osmišljena, jer velik bi broj ljudi na mome mjestu odustao. Povukao se iz cijelog procesa te vratio u osobnu privatnost. Međutim, upravo su pokrenute difamacijske aktivnosti imalo ključnog utjecaja na moj trenutni stav koji ne dopušta mogućnost povlačenja. Naime, sve ove akcije javnoga linča utemeljenje na selektivnosti i izvlačenju stvari iz konteksta omogućile su mi da shvatim kako sam važnija u punoj većoj mjeri nego sam zaista bili svjesna.
Još je jedan dokaz o sprezi određenih medija i njihova pisanja prema uputi pojedinaca, s kojima sam u jasno izraženom sukobu od proljeća prošle godine, slanje fotokopiranih članaka iz tiskovine „Nacional“ članovima Senata zagrebačkog Sveučilišta. Ove fotokopirane materijale pratio je i nekakav popratni „dopis“ posve suludog sadržaja, uz cijeli niz prikupljenih internetskih linkova mojih javnih objava ili medijskih komentara. U potpisu je nekakva udruga ili udruženje koja sebe naziva Antifa Borongaj, što je svakako smiješno, no šalje jasnu poruku o akcijama koje poduzima: ćelija koja djeluje po principu gerilskog napada, služeći se pri tome svim sredstvima u postizanju „revolucionarnih ciljeva“. Sačekali su s „Nacionalovim“ objavama te započeli s kampanjom osobne difamacije. Jesu li se mogli na ovakav način obratiti članovima Senata i ranije? Jesu! No ciljano su čekali novinske članke tiskovine „Nacional“, jer je to trebalo stvoriti dojam vjerodostojnosti. Ista ta udruga/udruženje/skup građana već se obratila članovima Senata kada je na dnevnome redu sjednice Senata bilo izglasavanje mog mandatnog dekanskog programa. Tada su im se obratili sadržajem o proceduri izbora dekana Fakulteta hrvatskih studija, a što je samo još jedan od dokaza kako je riječ o ljudima „iz kuće“, jer su u pitanju podaci koji nisu široko dostupni i dio su internih akata institucije.
Kao što vidite ovdje je u pitanju sustavno djelovanje protiv mene, bez racionalnih ili relevantnih argumenata, od strane pojedinaca koji kriju svoj identitet te djeluju u sprezi s elementima koji su im na raspolaganju po principu osobnih poznanstava ili zajedničkih društvenih interesa”, zaključuje prof. dr. sc. Vlatka Vukelić.
N/HJ