Piše: Snježana Nemec
Kada govorimo o temeljnim vrijednostima kao što je zdravlje i život koronavirus, stanje u kojem živimo dovelo je do znatnog povećanja anksioznosti kod ljudi, traženja psihijatrijske pomoći, čak i od onih koji nikada do sada nisu imali probleme. Ustanove se pune, s predviđanjima psihijatra da će nas sve više biti tamo. Porast potrošnje lijekova nikada nije bio veći. Nedostaje li tu ruka koja će te dotaknuti, pomilovati i reći- ne brini sve će biti u redu!? Stvaraju li se tako bolesne nacije, štiteći ih? Stvara li se bezličan čovjek?
Dugo nećemo moći dodirivati jedni druge, rukovati se i biti u bliskom kontaktu, pojasnila je ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba Bujević.Ovo je vrlo zabrinjavajuće, uzmajući u obzir važnost dodira u ljudskoj komunikaciji, onog osjećaja stiska nečije ruke, zagrljaja prijatelja, majke koja je u rizičnoj skupini.Ovo je „udaranje“ na temeljne vrijednosti kao što je zdravlje jer dodir je važan poput hrane,vode i zraka. Ako sve to skupa potraje, a čini se da hoće polako ćemo se odvajati od privrženosti, postajati sve nesigurniji, sve manje empatični, sa sve manje samopoštovanja i oduzimanja vlastitog mišljenja. Zamislite da jedna majka ne dodiruje svoje dijete. Da u trenutku nesigurnosti dijete ne osjeti njeno rame, njen vrat, lice, njen poljubac. Koliko god nas je ovaj svijet već udaljio, čovjek uvijek instinktivno traži dodir kada mu je potreban, a da je tome tako potvrđuju upravo ljudi koji zaziru od zagrljaja i dodira, i koji su nažalost oštećeni još u djetinjstvu. Iskorjenjuje nas se polako od prirodnog, nepophodnog.Ovo je ozbiljniji dio priče. Manje oziljniji dio, ali samo u kontekstu nevjerice i trajanja je da nitko ne pita što je sa spolnim odnosom slobodnih ljudi, muškom i ženskom dulanošću biologije i reprodukcije. Potreba za seksualnim odnosom nalazi se visoko na ljestvici potreba ljudskog organizma, a reprodukcija je fundamentalno svojstvo sustava koji su poznati kao život.
Pored navedenog prilikom odlaska kod frizera, pedikera, masera..ostavljat će se i kontakti. Dio koji je razumljiv, u djelu otkrivanja kontakata radi eventualne pojave zaraženosti koronavirusom, ali i dio koji zadire u četiri temeljne slobode, među kojima je i sloboda kretanja. No što čovjeku preostaje nego pridržavati se uputa. Ne dodirivati. Biti poslušan.Nitko ne želi pokazati da je neodgovoran za sebe i druge.Je li to faktor na koji se računa?
S druge strane kada govorimo o temeljnim vrijednostima kao što je zdravlje i život koronavirus, stanje u kojem živimo dovelo je do znatnog povećanja anksioznosti kod ljudi, traženja psihijatrijske pomoći čak i od onih koji nikada do sada nisu imali probleme. Ustanove se pune, s predviđanjima psihijatra da će nas sve više biti tamo.Porast potrošnje lijekova nikadanije bio veći. Nedostaje li tu ruka koja će te dotaknuti, pomilovati i reći- ne brini sve će biti u redu!?Stvaraju li se tako bolesne nacije, štiteći ih? Stvara li se bezličan čovjek?Kad sam prvi put stavila masku(čini se da njena društveno-kritička ili zabavna namjena u karnevalskim ophodima postaje polako prošlost) pogledala sam se. U redu, kaže se da su oči ogledalo duše, ali koliko je takvih sada očiju i duša iz kojih moraš isščitati reakcije. Ostaju nam obrve. Trebao bi sada čovjek znati što znače podignute, što spuštene obrve. Spuštaju li se jer je netko ljut ili je jednostavno zaboravio naočale. S kim zapravo pričam? Što je sa osmijehom? Ne vidiš ga. Samo ako se netko glasno nasmije možeš čuti, No ljudima u javnosti baš i nije do glasnog smijanja. Maske su zaklonile vizualne signale, uzele emocije koje možemo prepoznavati. Izgubili smo u osnovi lice i kad tome pridodamo nestanak rukovanja, zagrljaja, poljubaca, tapšanja po ramenu trebamo li početi razmišljati o početku neke nove civizacije bezličnih ljudi na koju se trebamo navikavati i razvijati nove načine komunikacije i prepoznavanja iste.
Pandemija je globalna. Čovjek vuče paralele, uspoređuje, razmišlja. Puno je nejasnoća, a jasnoća nikada nije bila potrebnija. Puno je kontradiktornosti koje stvaraju zbrku. Nije nepoznanica kako su nemir i nesigurnosti raspoloženje koje prevladava u suvremenom društvu. Bezbrojni članovi, nazovimo općečovječanske obitelji tijekom IX stoljeća isprepleli su se neraskidivim nitima. Samo sto godina prije to isto čovječanstvo nije znalo za snažan pritisak socijalnosti. Samo sto godina prije krah neke krupnije tvrtke koji se odigrao s one strane oceana nije mogao povući sa sobom u propast tisuće ljudi na drugom kraju svijeta. Ljude koji nisu ni čuli da postoji ta tvrtka, koji nisu mogli ni sanjati da njihova sreća ovisi od sudbine nekog njima nepoznate tvrtke. Nije se moglo ni zamisliti da bi, recimo sniženje carine na raž u Rusiji moglo norvešku damu lišiti mogućnosti da kupi skupocjenu haljinu, ili oduzeti komad kruha stranom radniku. Život je postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je užas suvremenog društva. Sloboda tržišta, konkurencija dovela je do svoje vlastite proturječnosti-do željezne prese pod kojojm se koprca slobodna osoba.Još prije pada Berlinskog zida kao prekretnice najvjerojatnije ne bi svjedočili ovome i lakše bi se obuzdala pandemija i na području ekonomije i globalizacije. Liberalizacija trgovine i pojava Kine kao glavne zemlje na polju jeftine radne snage i proizvodnje potaknula je velike industrijske kompanije, da se oslone na Kinu u proizvodnji većine proizvodnih elemenata i potrebnih rezervnih dijelova, a kao rezultat toga nastala je velika ovisnost od kineske ekonomije. Tako sada primjera radi 80% globalne farmaceutske industrije ovisi o Kini i njenoj proizvodnji…etc. S druge strane EU opet pokazuje da pada na važnim testovima, da za sada ne pronalazi rješenja a postojeća kriza traži odgovore pa tako i odgovore na njenu ulogu među zemljama članicama i njeno repozicioniranje u svjetskim okvirima..
Onaj tko je pročitao intervju koji je dao za BBC osnivač Microsofta Bill Gates mora se zapitati o čemu se tu radi. Gates je kritizirao svjetske vođe jer nisu na vrijeme dovoljno uložili u testiranje i opremu pogotovo kad se pojavio virus. Nekada kao prorok govorio je kako pandemije imaju najveći potencijal za povlačenje svijeta u veliku krizu…Danas najavljuje nove pandemije i govori kako moramo biti spremni..Isto tako 24. ožujka Bill Gates dao je Chrisu Andersonu 50-minutni intervju. Anderson je kustos TED-a, neprofitne organizacije koja vodi TED razgovore. Bill Gates istaknuo je da, unatoč razmjerno maloj prijetnji od koronavirusa, on i njegove kolege “ne žele puno oporavljenih ljudi” koji su stekli prirodni imunitet. Umjesto toga, nadaju se da ćemo postati ovisni o cjepivima i antivirusnim lijekovima. Gates također predlaže ljudima da imaju digitalni ID koji pokazuje njihov status cijepljenja, te da ljudima bez ovog “digitalnog dokaza o imunitetu” ne bi bilo dopušteno putovati. Takav pristup značio bi vrlo velik novac za proizvođače cjepiva…….i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje….https://off-guardian.org/2020/04/04/did-bill-gates-just-reveal-the-reason-behind-the-lock-downs/?fbclid=IwAR3QoQ_lNE_sivo64wy29ofbP1rYfAZBSvRstn9b7wfpkhngXgC8AkvtC1E
Širenje panike oko koronavirusa nikome nije potrebno. Izjave poput – to je tek početak katastrofe, što nas sve očekuje djeluju gore nego predviđanja babe Vange. Izjave- nema kontakta mogu se i drugačije formulirati i dati ljudim nadu. Ako nekome takve izjave i koriste tada isti zaboravljaju činjenicu da se razina svijesti podiže i da čovjek sve više shvaća da ne živi samo na jednoj razini već da su mu spoznaje višedimenzionalne. Takvim djelovanjem nema pokretačke, zdrave strasti, nema optimizma, nema oslobađanja od nakupina svega i svačega kao pokretača za bolje sutra. To je mračno raspoloženje koje ne može ili neće vidjeti svjetlu renesansu koja uvijek dolazi nakon nevolja.Što je sa svim tim danim im „materijalom“ koji pokreće, stvara, unosi svjetlost u odnos spram sebe samih i uzajmni odnos društvenih grupacija koja se već pokazala i dokazala u svojim zemaljskim konturama?! Zašto se ne koriste na način kako treba?! Širiti paniku je je stanje bez pomaka, bez pogleda u budućnost. Postojala su i postojat će vremena kad iz mraka morate prijeći u vlastito oslobođenje. Kad morate svoj mentalni prostor pročistiti od svih nakupljenih emocionalnih sukoba, proživljavanjem tih istih osjećaja, naročito onih skrivenih. Pročitati i Aristotela, prvog teoretičara tragedije, njegovo razmišljanje o katarzi, čišćenju. Pročitati i shvatiti kako taj katarzični učinak preporođuje i nas same.
Promjene se događaju i to je razvidno, kao što je razvidno da su promjene jedine postojane pa bile one i loše, i da bez zakonitosti promjena nema stava i djelovanja u pravom smjeru. Nije vrijeme širenja panike, nikada nije ni bilo. Dovođenje do životne malodušnosti i gubitka istinske radosti govori o isključivanju razuma i srca. Posebno srca koje je uvijek rješenje za ljudsku patnju, izlaz iz svake čovjekove krize i konačni smisao našeg postojanja. Tko hoće, razumjet će. Tko neće, sve napisano i izgovoreno neće nikada naći svoju podlogu za drugačije djelovanje.
I sve to skupa ili barem jedan dio dovodi i do oduzimanja kontakta, dodira, do esencijalne čovjekove potrebe.
I za kraj. Novi singl Rolling Stonesa kao rekacija na pandemiju. „Život je bio tako lijep, ali onda smo otišli u lock down.”
