Piše: Ivona Šimunović
Slikovito bih započela ovu temu. Svatko od nas je kao sašivena majica i proizvod koji je došao sa svojim karakteristikama. Pamučnu majicu ne možemo pretvoriti u svilenu, svilenu u lan itd. Ali možemo oplemeniti tu majicu, tu našu bit, ponekim lijepim detaljem ili se potruditi ukloniti mrlju ako se pojavi. Što više vodimo brigu o sebi, to duže ali i kvalitetnije opstajemo.
Isto tako u naš život ulaze i pojavljuju se svakim danom iznova neke nove „majice“ opet svaka sa svojim karakteristikama, možemo ih prihvatiti ako odgovaraju našem stilu života i svjetonazorima, ili ih ne prihvatiti. Sve u svemu, sastav svog životnog ormara biramo i popunjavamo sami i izbor je u našim rukama.
Prihvatiti sebe sa svim svojim kvalitetama, ali i manama, ljepotama i nesavršenostima, put je prema stvaranju slobode življenja bez grča od ovisnosti hoćemo li biti prihvaćeni ili ne.
Naravno da je u svakom čovjeku poriv i želja da se prikaže u što prihvatljivijem socijalnom svjetlu. To je u redu, ali do one granice prikazivanja sebe u realnom izdanju, sa što manje uljepšavanja sebe. Zašto? Zato što nitko od nas ne zna u potpunosti kakva je percepcija lijepog kod nekog drugog. Za nekoga je stara komoda istrošeni bezlični komad namještaja, ali za nekog drugog izvor ljepote prošlosti i izazov povratka sjaja i očuvanja starine.
U tom upoznavanju i prihvaćanju sebe bitno je ne pokleknuti pred suočavanjem s onim što nam se baš i ne sviđa kod nas samih. Već pokazati sebi hrabrost, da, tu nisam savršena, ali sam i bez te savršenosti jedinstvena. Neponovljivi primjerak.
Potakni u sebi radost spoznaje da si jedinstvena osoba, da nitko drugi na ovome svijetu nema isti otisak tvoga prsta. Zar to nije dovoljan dokaz da je ljepota svijeta upravo u tim našim različitostima i jedinstvenosti.
Svatko od nas je jedinka za sebe, koja je dio globalnoga lanca , ali i blago za čovječanstvo. Upravo radi jedinstvenosti koju nosimo svatko u sebi. Zato s osmijehom pozdravi svako jutro sebe u ogledalu, potakni misao da si vrijedna osoba i da je tvoj život vrijednost koju cijeniš, štitiš i poštuješ.
Najveća odgovornost života je preuzimanje odgovornosti za sebe, svoje izbore, odluke i akcije.
Ne postoji savršena osoba, kao ni bezgriješna, postoji lijepa ili manje lijepa osoba, veći ili manji griješnik. Ali u biti, svi smo mi došli na ovaj svijet kao gosti u prolazu. A kako se ponašaju dobri gosti, prihvaćaju ponuđeno, bez prevelikih kritika ili osuđivanja, uživaju u trenutno ponuđenom, iz gostoprimstva izvlače pouke i lekcije, zahvaljuju na gostoprimstvu i s osmijehom pozdravljaju susret. U nadi da će se druženje i dalje nastaviti. Tako se isto treba potruditi gledati na sebe, zahvaljivati na ponuđenom koje nam je dano rođenjem svaki dan učiti, prihvaćati lekcije i izvlačiti pouke iz svakog novog dana i sebe kao tog jedinstvenog bića u prolazu.
