Piše: Z. Horvat
Možda je krajnji čas da mi u Hrvatskoj primjenimo poslovicu „koliko držiš do sebe, tolkio do tebe drže i drugi“. Pri ovakvom stavu neizmjerno se divim državi Izrael. Oni cijene svoje žrtve. Još od tvrđave Massade iz doba rimske okupacije pa do službenog memorijalnog centra Yad Vashem posvećenog žrtvama Holokausta. Svaki iole važniji posjet stranih državnika Izraelu počinje u tom meorijalnom centru, uz polaganje vijenaca i naklon žrtvama Hitlerovog bezumlja. Zbog čega se ne ugledamo na Židove i Memorijalno groblje u Vukovaru ne postane i službeno mjesto posebnog pijeteta. Umjesto toga dopuštamo da nam srbijanski poklisari nesmetano vršljaju po Hrvatskoj i trljaju sol u ranu. Kao npr. aktualni srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin, zadojeni četnik koji je na poziv Milorada Pupovca (SNV) sudjelovao na komemoracijama u nekadašnjem ustaškom logoru Jadovno na Velebitu. Vulin je u svojim govorima rigao vatru na sve: na Hrvate i Hrvatsku, blaženog Alojzija Stepica, predsjednicu Kolndu Grabar Kitarović, Domovinski rat… Naš ministar Kovač je ustvrdio kako je podizanjem spomenika manijaku i majoru JNA Milanu Tepiću na Dedinju Srbija priznala agresiju na Hrvatsku. Priznala je ona agresiju mnogo puta, samo smo mi u svojoj kolektivnoj amneziji to pomalo zaboravili.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić (deminutiv od imenice vuk) prije par dana žestoko se uvijedio. Tome je kriv zločesti Zakon o hrvatskim braniteljima koji je naveo srbijansku agresiju na Hrvatsku. Sram nas bilo. Otkrivanje spomenika majoru Milanu Tepiću koji je 1991. dignuo u zrak skladište oružja u Bedeniku kraj Bjelovara, pri čemu je poginulo 11 hrvatskih branitelja, doista je licemjerje bez presedana. Major koji je želio aktivirati oko 170 tona eksploziva u svim skladištima nije realizirao taj naum. A taj „junak“, kako ga glorificira Srbija, pri tome bi zbrisao sa lica Zemlje cijeli Bjelovar i okolicu. Poginuli bi deseci tisuća građana, među kojima tisuće djece. Tepić je bio „pravi oficir JNA jer je slušao narodnjake i uvek je bazdio na rakiju i beli luk“-govorili su njegovi kolege. Upravo je na otkrivanju spomenika takvom „junaku“ govor držao i Aca Vulin. Vratimo se kolektivnoj amneziji.
Milošević je početkom i tijekom Domovinskog rata u Knin nekoliko puta slao svoje trabante, „bezbednjake“ Frenkija Šimatovića i Jovicu Stanišića. Oni su postavili Dragana Vasiljkovića („kapetana Dragana“) na čelo specijalne jedinice zvane Knindže. Oni su po direktivi Miloševića postavljali i smjenjivali premijere i predsjednike te fantomske tvorevine. Beograd je financijski i vojno uzdržavao ratove u Hrvatskoj i BiH. Nakon Oluje u svakom su oslobođenom selu pronađeni platni popisi s imenima oficira i podoficira u službi JNA. Treba li većeg dokaza o srbijanskoj agresiji na Hrvatsku od tragičnih snimaka načinjenih nakon pada Vukovara i bahatog majora JNA Šljivančanina? Distrakcija predsjednika Ace Vučića njemu je svakako pomalo zabavna, pomalo potrebna. Hoće li doći vrijeme da nam netko iz te države pojasni na koju su foru deseci tisuća Martićevih četnika dobili od Srbije ratne mirovine i vojne stanove? Treba li navesti još dokaza o agresiji Srbije na Hrvatsku???
