Letačke posade 93 zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) iz vojarne „Pukovnik Mirko Vukušić“ iz Zemunika, kao i niz drugih stručnjaka danima tragaju za muškarcem koji je skočio s Masleničkog mosta, vjerojatno u smrt.
Postoje indicije kako se radi o pripadniku 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO za kojeg je prijavljen nestanak u ponedjeljak, 30. listopada, Stjepanu Radoniću. Poznato nam je iz medija da je upravo na Masleničkome mostu, pucnjem u glavu i padom u more završio svoj život 45-godišnji djelatnik MORH-a, 93. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a, proslavljeni pilot, časnik Hrvatske vojske.
Već više dana provodi se u moru intenzivna potraga, uz sva raspoloživa sredstva, za njegovim tijelom, koje nakon pet dana još nije pronađeno. Jedan od najboljih pilota kanadera, koji je sudjelovao u gašenju mnogih požara u zemlji i u inozemstvu, rođeni je Splićanin, a sa obitelji je živio u Zadru. Svi koji ga poznaju i njegovi prijatelji, kako pišu mediji, pitaju se i ne mogu shvatiti zašto je to učinio, kad se ni po čemu prije nije moglo naslutiti da ga muče neki posebni problemi.
Na čitavu se priču osvrnula dr. Ružica Ćavar svojim komentarom:
“Ja, svojom intuicijom, osjećam razlog zašto je taj hrvatski junak rata i mira mogao podići ruku sam na sebe. Naime, hrvatski branitelj, pilot Stjepan Radonić, rodom je bio Splićanin, sin vrlo poznatog uglednog i cijenjenog liječnika, splitskoga kirurga prof. dr. Vedrana Radonića, koji je pred samu svoju mirovinu, 2012. godine, bio smijenjen, što nije uobičajeno pred mirovinu, sa mjesta predstojnika kirurgije KBC-a Split, da bi ga zamijenio SDP-ovac, prof. dr. Nenad Ilić.
Stjepan Radonić je sa 18 godina bio dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik HOS-ovo IX bojne “Rafael vitez Boban”. Sudjelovao je, tako mlad, u teškim borbama oslobođenja hrvatskoga juga i deblokade Dubrovnika. Stoga mu sigurno nije bilo svejedno kada na proslavi 25. obljetnice završetka vojno redarstvenih operacija oslobođenja juga Hrvatske, u znak sjećanja na svečano postrojavanje postrojbi sudionika 29. listopada 1992. godine i prijavak generala Janka Bobetka predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu, na taj datum 2017. godine, u luci Gruž, u nedjelju 29. listopada, nije vidio u svečanom mimohodu postrojbu ni barjak svoje borbene jedinice IX bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”.
To je, vjerujem, za njega, kao i za nas sve domoljube, bio znak da državno vodstvo Republike Hrvatske prihvaća laži i krivotvorine povijesti o Domovinskom ratu tako da jedne od najčasnijih i najhrabrijih hrvatskih branitelja, dragovoljce HOS-a, drži fašistima, kao što tvrde neprijatelji, zbog njihovog službenog i priznatog grba s demokratskim i najčistijim antifašističkim pozdravom “ZA DOM – SPREMNI!”, te da oni nisu dostojni sudjelovati, gle apsurda, u proslavi obilježavanja 25. obljetnice svoje pobjede nad velikosrpskim agresorom na jug Hrvatske.
To je više nego sramotno i najveće obezvrjeđivanje i poniženje istine, pravde, morala i dostojanstva svih hrvatskih branitelja, posebno invalida i poginulih hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, kao i cijelog hrvatskoga naroda i hrvatske države Republike Hrvatske.
Stoga nije čudo da toliki časni hrvatski branitelji, na našu veliku žalost i tragediju, jer to nije rješenje, bivaju slomljeni i odluče se na najteži čin oduzimanja svoga vlastitoga života, a što svakako ostaje na savjesti svih onih koji su takvo katastrofalno stanje prouzročili i koji ga održavaju”, poručila je dr. Ćavar.
Autor: dnevno.hr/D.P.
