Ratnici s Banovine su u šoku. Pišem ovo otvorenog srca kao dragovoljac Domovinskog rata i ratni vojni invalid. Napominjem svoj dom sam branio od 16. 10. 1990. do 30. 06. 1996. godine.
Pripadnik sam Zborna narodne garde, ATJ Sunja, zapovjednik izvidnika diverzanata Sunja. Prošao sam ratišta Pounja i Banovine. Nikakav čin nemam, nisam za njega ni otišao kao dragovoljac u Domovinski rat.
A sada pitam te potpisnike za pomilovanje tih Ubojica? Zašto niste potpisivali za pomilovanje naših suboraca Hrastova, Norca, Merčepa, Bungura, Brodarca i ostalih.
Gdje ste bili kad su ovi osuđeni nabrojeni su trunuli u hrvatskim zatvorima. Darija Kordića da ne spominjem koji je gulio 17 godina u tuđem svijetu.
Ovi su branili svoj dom i domovinu. Zar ste vi potpisnici zaboravili 1993. kad je spreman puč protiv našeg predsjednika Tuđmana jer je pokušao te ubojice smijeniti. Pitam te potpisnike kada ste u ovom strašnom potresu posjetili Petrinju i Banovinu. Porušenu Petrinju koja je slobodu platila krvlju 589 branitelja i civila.
Pojedinci od vas leže na novcu, s koji je od vas rekao OBNOVIT ĆU BAREM JEDNU KUĆU, nebitno branitelju ili bilo kojem mještanin Banovine. Ne mogu vas potpisnike te peticije više nazivati gospodom.
Ovo vam pišem iz svoje garaže jer dom mi je razrušen. U mojim očima za vas više nema nimalo poštovanja, a vjerujem i većini dragovoljaca Domovinskog rata. Niste se zapitali na koji način će Hrastov, Norac i dr. platiti stotine tisuća kuna hrvatskoj državi jer im uz kaznu zatvora presudili i velike novčane kazhne. A samo su branili svoj dom kad je bilo najteže.
Čast onom od vas koji su bili na ratištu i zasluženo dobili čin Generala, ali pogledajte i te pojedince koji dan nisu proveli na ratištu, a nose taj čin. Koji od tih je proveo s nama u bunkerima 5 ljeta, 5 zima, 5 proljeća i jeseni; koji od vas je isto u bunkeru dočekivao Božić, Novu godinu ili Uskrs. Ali jedan dio vas potpisnika je jako dobro naplatio svoje domoljublje.
A mi po povratku s ratišta ostali bez radnih mjesta, bez doma bez dijelova tijela, a mnogi se nisu vratili u svemu tome SRCE NAM JE BILO PUNO jer obranili smo i oslobodili svoj dom.
Završit ću SRAMITE” se svih naših poginulih suboraca s porukom NISTE VIŠE DOSTOJNI DA SE POJAVITE NI NA JEDNOJ OBLJETNICI i Komemoraciji jer ovim pismom o pomilovanju izgubili ste sjaj barem u mojim očima i u srcu.
Pojedinci, uživajte u svojim činovima generala, a ovi drugi sakrijte ih da vas nitko ne vidi.
Ivo Vranić Buva/ Petrinja
