Boris Miletić, šef IDS-a u emisiji Nedjeljom u 2, neizravno je nagovjestio da stranka kojom je nekada vedrio i oblačio neokrunjeni “kralj” Istre, Ivan Nino Jakovčić, okreće leđa svojem nekadašnjem “kralju”.
Ivan Jakovčić jedan iz plejade najdugovječnijih hrvatskih političara može se reći da je završio, kao i većina njemu sličnih šerifa političku karijeru, koja je priznali mi to ili ne bila zavidna.
Kao europarlamentarni zastupnik udaljio se od izravnog uplitanja u hrvatsku politiku, no pravi razlog okončanja njegova dugog političkog vijeka zasigurno je Uljanik, odnosno njegova “tajna” uloga u Upravi Afaraka, tvrtke Danka Končara.
Na svijetlo dana isplivale su dobo čuvane tajne vezane za istarskog neokrunjenog kralja, da je u upravi Končareve tvrtke sjedio godinama, za što je bio obilato novčano nagrađivan.
Pulski se škver u stvari je kap koja je prelila čašu, kako u očima javnosti, tako i u očima građana Pule te radnika Uljanika koji su svoja stajališta izrekli u više navrata prozivajući upravo Ninu i njegov IDS. Stranka Pametno zbog Končara je napustila Amsterdamsku koaliciju, koja je u vrlo kratkom roku spala na niske grane, a nakon toga u priču je zbog Jakovčića ušao i Glas poručujući da problem Jakovčića IDS treba riješiti sam, što je u konbačnici i učinjeno.
Nekadašnji kralj zamoljen je da se udalji, na što je on perfidno i osmišljeno kazao kako se više neće kandidirati niti na jednim izborima.
Ako se vratimomalo u prošlost, treba spomenuti da je Jakovčić je kroz svoju dugogodišnju političku karijeru uspio stvoriti vojsku poristaša koji ga opisuju kao vizionara i genija, tvorca avangardne Istre i hedonista, dok s druge strane oni koji ga ne preferiraju kazuju kako je riječ o feudalcu i šerifu.
A da je to istina potvrđuje podatak da je Jakovčić istarskim krajem vladao skoro pa 30 godina, kako izravno tako i neizravno.
Ono što treba naglasiti je da Jakovčić nije bio uvijek principijelan, te u maniri svakog prosječnog hrvatskog političara nije birao sredstva za opstanak na vlasti, sukladno tome 90-ih je bio čvrsta HDZ-ova oporba, dok je 2000.godine postao dio SDP-ove Vlade. No, već nakon godinu dana daje ostavku na mjesto ministra regionalnog razvoja te postaje istarski župan gdje se zadržava 12 godina.
Poznato je da je bez previše muke ušao je u Europski parlament, a na njegovu političku karijeru nisu odveć utjecale niti kritike moćnog lokalnog medija Glas Istre, koji ga je razgolitio.
Na rukovodeću poziciju u IDS-u Jakovčić je izabran 1991.godine, a već nekoliko godina kasnije počelo se govoriti o njegovoj prvoj aferi stoga što je za 20 tisuća maraka kupio selo Sveti Juraj te šest hekrata poljoprivrednog zemljišta. Problem se nazirao u tome što ga je kupio putem izravne pogodbe pa je sud njegovu transakciju okarakterizirao kao nezakonitu pa stoga biva i poništena, Jakovčić je selo nakon višegodišnje sudske trakavice morao ponovno kupiti 2008.godine, za što je tada izdvojio 500 tisuća kuhna, jer mu je uvaženo 1,5 milijuna kuna razlike u ulaganju, prenosi Dnevno.hr
U općini Grožnjak među 103 konkurenta on se prometnuo kao pupac 61.478 metara četvornih zemljišta za koje je odvojio dvije kune po kvadratu. Spominjao se Jakovčić i kada je talijanska Europa Group preko luksemburške tvrtke Tacana za trećinu udjela u Arenaturistu platila svega 2.000.000 eura premda se radilo o snažnoj turističkoj tvrtki s ekskluzivnim lokacijama. Fond Expanida i Favina Susman upravljali su dionicama hrvatskih stradalnika iz Domovinskog rata, te su zajedno s Jakovčićem radili na tome da se dionice što prije prodaju Talijanima, a onda je 2004.godine Jakovčić počeo surađšivati sa Sanaderom te raditi na promociji Projekta Brijuni Rivijera.
Govorilo se kako se tu zemljištima trgovalo na neobične načine, a u javnom prostoru spominjala se gradnja hotela i golf terena, a Jakovčić je pregovore o tim poslovima navodno vodio s Jörgom Haiderom, austrijskim desnim političarem s kojim je razgovarao i o Barbarigi i Dragoneri dvama atraktivnim zemljištima, logično smještenima uz morsku obalu, radi čega je saslušan u famoznoj aferi Hypo banka.
Naravno, kada se govori o Jakovčiću nemoguće je nespomenuti Dajlu, oko vlasništva nad istarskim samostanom i 400 hektara atrakvinog zemljišta na sudu su se našli država i crkva, a nekretnine su sve do 1947.bile u vlasništvu talijanskih benediktinaca iz Pragile. Nakon konfiskacije, atraktivne nekretnine pripale su jugoslavenskoj, a zatim i hrvatskoj državi no istarska Županije sve prepušta Porečko-pulskoj biskupiji, konkretnije župi sv. Ivana Krstitelja. Oko toga kasnije su se vodile žustre rasprave, a Bruno Langer proziva Jakovčića da je od Vatikana dobio masnu proziviju za riješavanje ovoga slučaja u njihovu korist.
Nakon smrti Martine Duras Pauletić, savjetnice i pomoćnice pulskog gradonačelnika Miletića koja se pripisivala trovanju plinom, oglasio se Damir Kajin pozivajući stranačke kolege Jakovčića i Miletića da se testiraju, a istarskim krajem proširile su se priče kako vrh IDS-a često konzumira kokain. Prozvani su testiranje odbili, a Jakovčić se potom lansirao u EP od kuda je i doplivao u neugodnu situaciju s Končarem, nakon čega su se mnogi sjetili i njegova plana o preseljenju Uljanika iz centra Pule.
Bruno Langer vođa kultnog banda “Atomskog skloništa” za Jakovčića je kazao da su mu prsti umočeni od trgovanja glasovima IDS-a do trgovanja nekretninama. On je najveći trgovac nekretnina u Hrvatskoj; svojima i sebi istarsku zemlju prodaje po nekoliko kuna za četvorni metar, što je dovelo do toga da danas u Istri imamo više od 50 članova IDS-a, ili IDS-u podobnih ljudi, koji svaki pojedinačno teži barem dva milijuna eura.
Dodao je da je Jakovčić sam vlasnik sela Sv. Juraj u sklopu kojega je i crkva, a samo selo je popločano kamenim pločama koje je skinuto iz stare pulske jezgre. Iz Eufrazijeve bazilike stare stoljetne sakralne grede završile su u njegovom vinskom podrumu, koje je gradio bez građevinske dozvole kao župan na tuđem zemljištu. Za njegove potrebe potegnuta je trasa od preko četiri kilometara priključka na vodu. I za kraj, da zaključim, vjerovali ili ne, on je cijelo selo, s crkvom, kupio za samo 70.000 kuna.
Nije stao na tome, nego je kupio i obližnjih šest i pol hektara plodnog državnog zemljišta za 148.000 kuna. Prvu ratu je platio 12.000 kuna, a ostatak je bio dužan platiti na deset godina, tako si je uredio ugovor, vrlo ugodno. Dakle, kupuje to zemljište po 2,2 kune po četvornom metru, a to je pa skoro vrijednost jedne cigarete te temeljem tog ugovora dobiva kredit u Zagrebačkoj banci od 300.000 eura!? Umjesto onih užasnih slika kojima se plaše pušači na kutijama cigareta, Ministarstvo zdravstva moglo bi na kutije staviti Jakovčićevu sliku da podsjeti hrvatske pušače koliko hektara vrijednog zemljišta ”popuše” na dan.
Ipak, nema Jakovčić ni sada pretjeranog razloga za brigu i egzistenciju jer u parlamentu u kojem sjedi prima plaću od oko 4500 eura, a s europarlamentarnom dužnosti idu i brojne druge povlastice, on sam sposoban je tip pa će sve i da se uistinu povuče iz politike itekako vješto kapitalizirati veze i poznanstva koja je u Parlamentu stekao.