Piše: Pero Kovačević
Predsjednik Vlade Andrej Plenković je jučer nakon sjednice Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, čije su glavne teme bile aktualno stanje i poduzete aktivnosti vezane uz epidemiju koronavirusa u Hrvatskoj te aktivnosti nakon potresa u Zagrebu i okolici, izrazio zadovoljstvo radom sastavnica sustava domovinske sigurnosti u kontekstu epidemije koronavirusa i razornog potresa u Zagrebu te izvijestio da su im dane daljnje smjernice i zadaće.
Što je uopće domovinska sigurnost? Imamo li mi uopće sustav domovinske sigurnosti ili je riječ o spinovima Andreja Plenkovića i njegovih bliskih ministara.
Kao predsjednik stručnog tima predsjednika Tuđmana i Vlade RH 1991 za izradu Plana obrane i Plana osvajanja vojarni, više sam nego pozvan govoriti o ovoj temi. Budimo realni i kažimo punu istinu: Domovinska sigurnost ne postoji. Nemamo ni učinkovite nacionalne sigurnosti, a poglavito ne domovinske sigurnosti, kako ćemo se baviti nečime što ne postoji i prodavati narodu političke spinove. Godinama slušamo ministra Krstičevića i njegovog šefa Plenkovića, koji stalno ponavlja domovinska sigurnost, domovinska sigurnost ovo, domovinska sigurnost ono. Prisjetimo se samo recentnih izjava predstavnika Vlade Republike Hrvatske.
Premijer Andrej Plenklović je nakon održavanja međuresorne vježbe “Sigurnost 19” u svibnju prošle godine u Dalmaciji izjavio kako je ova vježba pokazala kako sustav domovinske sigurnosti i sinergija svih dionika uspješno djeluju u kriznim situacijama i na teško pristupačnom terenu. Potpredsjednik vlade za nacionalnu sigurnost i ministar obrane Damir Krstičević je rekao da je upravo taj sustav brend hrvatske vlade, naglasivši da se jedino kroz sustav možemo nositi sa svim modernim ugrozama. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izjavio je kako sustav domovinske sigurnosti postaje sve koherentniji i učinkovitiji te kako sve više obraća pozornost na prevenciju. Sličnih izjava bilo je i u nizu drugih prilika.
Pa kako je onda moguće da se u ne jednoj nego dvije krizne situacije (ne zaboravite i mogućnost novog izbjegličkog vala preko kopnene balkanske rute) u službenim izjavama i medijskim analizama nigdje ne spominje sustav domovinske sigurnosti a niti je ovaj sustav aktivan. Potpuna neaktivnost navodnog sustava domovinske sigurnosti od trenutka izbijanja krize koronavirusa u Republici Hrvatskoj te moguće nove izbjegličke krize pokazuje kako je točna ocjena admirala Davora Domazeta Loše i moje malenkosti o nepostojanju sustava domovinske sigurnosti ispravna.
Pitajte Krstičevića, pitajte Plenkovića i njegovu ekipu, članove koordinacije Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti: što je domovinska sigurnost i neće vam znati odgovoriti. Niti sam Zakon o sustavu domovinske sigurnosti nema jasne definicije domovinske sigurnosti te kaže: sustav domovinske sigurnosti« znači sustav koji čine resursi unutarnjih poslova, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, civilne zaštite, vatrogastva, službe vanjskih poslova te drugih tijela koja organizirano i koordinirano obavljaju poslove i zadaće prepoznavanja, procjene, smanjenja i/ili uklanjanja sigurnosnih rizika od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Znači sustav domovinske sigurnosti čini sve i ništa.
Zato kažimo jasno sustav domovinske sigurnosti nije nestao, on jednostavno kao sustav nikad nije ni postojao.
Pandemija koronavirusa i potres u Zagrebu razotkrili su svu prazninu pojma i sustava domovinske sigurnosti. Naravno nešto niti ne može funkcionirati kad ne postoji. Da imamo sustav domovinske sigurnosti i tijelo koje zna što treba činiti imali bi zakonski pojam izvanrednih okolnosti,koji smo mimali do 2002. godine u Zakon u obrani, a onda ga je Račanova vlast ukinula. Naravno niti Milanovićeva niti Plenkovićeva vlada nisu reagirali na moje traženje da nam je nužno zakonsko reguliranje izvanrednih okolnosti i izvanrednog stanja, kako bi planski i organizirano pristupili svim ugrozama izvanrednih okolnosti. Da smo imali Plan izvanrednih okolnosti sustavno i organizirano bi imali odgovor što se čini, tko čini i kad u izvanrednim okolnostima. Sreća nam je da stručnjaci u Stožeru civilne zaštite Hrvatske uz ministra Beroša znaju svoj posao, tako da su u datoj situaciji napravili veliki posao. Kopirali su prave mjere iz Plana mjera pripravnosti Hrvatske (koji je dokument Plana Obrane iz 1991.) i primjenili. Da smo imali Plan za izvanredne okolnosti bilo bi nam svima lakše djelovati i ne bi bilo lutanja.
