Do zaključka da je riječ o ‘opresivnoj’ i dehumanizirajućoj’ igri psiholozi su došli istraživanjem u kojemu su učenike ispitivali kako se osjećaju tijekom igranja graničara.
Pedagoginja i profesorica na kanadskom Sveučilištu British Columbia, Joy Butler, tvrdi da se graničar, igra čiji je cilj izbaciti iz igre suparničkog igrača pogotkom lopte, više ne bi trebao igrati na satu tjelesnog, prenosi portal Vijesti.hr.
Profesori s kojima je porazgovarala kazali su joj kako je graničar zabavan način poticanja učenika na tjelovježbu te da ih dobro oblikuje za stvaran život, no ona se s time ne slaže.
Podijelila je priču osnovnoškolke koja se skrivala u stražnjem djelu dvorane, sve kako bi izbjegla udarce loptom.
“Bila je proganjana. I što je uspjela naučiti iz tog iskustva?”, pita se Butler i dodaje kako igra zapravo djecu uči izbjegavati razredne kolege, umjesto da ih povezuje. Nastavnici na raspolaganju imaju alternativne aktivnosti koje djecu ne uče da je primjereno viktimizirati druge ljude.
Napominje da se ne zalaže za potpunu zabranu ove igre u školama, što je dio njih u SAD-u već učinio, nego da nastavnici sami shvate da se graničar ne bi trebao igrati te da posvete pažnju učenicima koji se uvijek skrivaju u pozadini, umjesto da u fokus stavljaju one najglasnije koji se zadovoljavaju ‘skidanjem ljudskih meta’.
Stephen Berg, profesor na istom Sveučilištu prisjetio se kako je odrastao obožavajući graničara, igre koju su njegovi nastavnici nazivali ‘ubojitom’ loptom. Nakon što je postao nastavnik, njegovo se mišljenje promijenilo.
“U školama puno govorimo o ljubaznosti, dobroti i empatiji, a onda ti termini na tjelesnom ostaju izvan dvorane. Pomalo je to kontradiktorno onome što djecu učimo na nastavi, kazao je Berg koji se slaže kako postoje brojne aktivnosti koje mogu zamijeniti graničara.
