Brojni političari, neki od njih i hrvatski branitelji u mirovini imaju brojne vrste hobija, kažimo zanimaciju, u trenutcima kad ne znaju “što bi sa sobom”, kad ne razmišljaju o političkim nadmudrivanjima ili koje kakvim strateškim planovima za budućnost.
Neki su svoj smisao korištenja slobodnog vremena, ili hobija pronašli u vozikanju jahtama, jureći nabrijanim “motornim pilama ” na dva ili četiri kotača, neki u skupljanu trofeja ubijenih životinja, dok su se neki od njih posvetili nečem, sasvim drugom, nekim poslovima koji njih ali i njihove najbliže čine sretnim, njihovo slobodno vrijeme čini opuštajućim, i nadasve sretnim.
Jedan od njih, zasigurno jedan od najpoznatiji, ratnik, branitelj, danas političar, Željko Sačić. On s ponosom otkriva što ga čini sretnim da kad se nakon povratka kući iz vrućih Saborskih klupa posveti onom što voli, što ga čini zadovoljnim.
Osim što je Željko Sačić poznat i po svojoj ljubavi prema proizvodnji vrhunskog vina, njegova je “ljubav” i kuhanje. I to ne bilo kakvo kuhanje, jer Sačić je pravi majstor u “razvlačenju tijesta”, spremanju raznih vrsta kolača.
Otkrio je to javnosti preko društvene mreže Facebook, ponosno pokazujući kako “vitla”, razvlači tijesto za, kako kaže “zagorske štruklje”.
Evo kakoje to opisao :
Gotovo svatko od nas muskaraca, (posebno vojnika, branitelja, ratnika), zna sam za sebe ( ili i za druge) spremiti neko jelo ; roštilj, gulaš, juhu, nesto ispod peke..neki cak znaju i nesto na raznju..nesto ispec u pečnici, ..svinjetinu, pile, patku i sl. A neki to neznaju.. samo narezat kruh, hehe..
Medutim, rijetki od nas se upustaju( radi zelje, potrebe ili samo iz razonode, dokazanog opustanja, ” lijecenja stresa”) u – pecenje kolaca ( palacinke ne racunam!).
Tako sam i ja , naucio ( od supruge mi, tete Mice, sogorice Katice i drugih ” gazdarica” ) dobro umjesiti i ispeci nekoliko vrsta kolaca..i to :
– od pazljivo umijesanog dizanog tijesta, vrlo komplicirane , filom nadjevene ” savijace”..orehnjace, makovnjace, klipića, buhtli.. . S njima je sve izazov..od samog tijesta..cekanje da se ” nadigne” …spremanje file,…razvlacenja , nedjevanja, savijanja..i konacno samog pecenja, ali i ” hladenja”.. jer je i to vazno za izgled orehnjace !
– prilicno brzo sam naucio spremati i ispeci domaci, prigorsko, podsljemenski, markusevecki slatki specijalitet – ” tienku gibanicu” !
– malo mi je teze bilo nauciti spremit i ispec ” londonere”.(ali, jako su mi ukusni..)
– no, najteze mi i najkompliciranije bilo ( i jos uvijek jest) spremit, umijesit i razvuc tijesto za – ” zagorske struklje”..To zmirecki mogu napraviti samo nase mame, bake, sestrice, sogorice,nase drage tete, strine , ujne , supruge. Medutim, nama, priucenim kuhar slasticar ” rekreativcima”, to bas i neide svaki put od ruke.
Ali, sa opetovanim pokusajima, cini mi se da sam i oko toga poprilicno ” pohvatao sve konce”..(bar po iskazanim dojmovima ukucana ..hehe..sve sto spremim oni – popapaju..(jao, valjda ne blefiraju!)… )
Uglavnom kolege, suborci, muskarci, ..ako vas to interesira, veseli – pecite kolace..Opustajuce je…i korisno za vase ukucane . Posebno meni, nakon povratka kuci iz Hrvatskog sabora !!
