Društvenim mrežama dijeli se objava jednog srpskog državljanina koji je kao vojnik agresorske JNA sudjelovao u ratu na tlu Hrvatske. Novica Kostić ranjen je u Karlovcu nakon samo pet dana ratovanja, imao je tada 30 godina.
Već dugi niz godina angažiran je kao mirovni aktivist preko neprofitne organizacije Centar za nenasilnu akciju koja okuplja ratne veterane iz Armije BiH, Vojske Republike Srpske krajine, HV-a i Vojske Jugoslavije. Od 2008. organiziraju zajedničke posjete mjestima stradanja civila i vojnika u ratu koji se 90-ih vodio na prostoru bivše Jugoslavije te sudjeluju na komemoracijama stradalih koje organiziraju lokalne i državne vlasti. prenosi N1.
Novica Kostić živi na jugu Srbije, u Vlasotincu, gdje je predsjednik udruge ratnih vojnih invalida, pišu 24sata. Nakon što je objavio da sedam godina nosi istu protezu s raspadnutim stopalom i da nema pravo na novu, jučer ujutro iznenadio ga je paket koji mu je iz Hrvatske stigao preko Mađarske.
Naime, ratni veteran iz Hrvatske poslao mu je oblogu stopala za lijevu protezu C41 koju je, kako je napisao, teško nabaviti i nije jeftina. Uz nju je stiglo i pismo.
“Pismo koje je bilo unutra je bilo jako jako dirljivog sadržaja s puno topline, empatije i solidarnosti, čovjek pojašnjava da smo mi samo ljudi i da smo u istim problemima, kao da nam taj prokleti rat nikome ništa dobroga donio nije. Taj moj bivši neprijatelj, a sada već duže vrijeme prijatelj kaže da me je od momenta upoznavanja prihvatio kao prijatelja i brata”, napisao je Novica dodajući:
Teško je poverovati, nisam ni ja mogao da poverujem!
Posle moje objave da ja nemogu da ostvarim svoje osnovno pravo kao RVI i da posle 7.godina ja još nosim istu protezu sa raspadnutim stopalom koje je ulepljeno (vulkanizirano), jutros mi je stigao nenajavljeni paket iz Horgoša koji je putovao preko Mađarske. ( a ustvari iz Hrvatske )
Ratni veteran iz Hrvatske, da iz Hrvatske poslao mi je oblogu stopala za levu protezu C41. koju je teško nabaviti i nije jevtina.
Pismo koje je bilo unutra je bilo jako jako dirljivog sadržaja sa puno topline empatije i solidarnosti, čovek pojašnjabva da smo mi samo ljudi i da smo u istim problemima kao da nam taj prokleti rat nikome ništa dobroga doneo nije .
Taj moj bivši neprijatelj a sada već duže vreme prijatelj koji kaže da me je od momenta upoznavanja prihvatio kao prijatelja i brata…
Zamolio me je da neobjavljujem negovo ime zbog prozivanja u sredini u kojoj živi, on kako kaže na sreću nije ranjavan, ali je preko njegovih kolega pronašao deo proteze koji meni treba, te da je srećan zbog toga i siguran je da bih i ja za njega učinio sve što mogu da mu pomognem.
Šta ovde dodati, šta reći osim da je ovo možda jedna snažna poruka ostalima, posebno političarima , da ako mi koji smo direktno pucali jedni na druge možemo da razgovaramo i da prihvatimo jedni druge šta je to njima problem, šta ih sprečava u tome.
Znam da će ovo svako gledati iz svog ugla, ali priznaćete, o ovome treba razmišljati posebno kada su u pitanju obični ljudi, ljudi koji sve u društvu pa i rat iznesu na svoim leđima.
Nacionalno/N1.
