Predsjednik Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije (HBK) dubrovački biskup Mate Uzinić usprotivio se u petak donošenju zakona koji bi ozakonili namjerno prekidanje života nerođene djece, najnevinijih i najnezaštićenijih članova ljudske obitelji, kao i onih koji bi ozakonili namjerno prekidanje života nemoćnih, bolesnih ili starih članova društva.
Uzinić je na predstavljanju ovogodišnje poruke za Dan života “Savjest u svjetlu zakona ljubavi” pozvao sve ljude da se, slušajući glas savjesti, pridruže protivljenju donošenju takvih zakona.
Svatko je dužan slijediti glas moralnog imperativa
Svjesni smo da nije dovoljno, istaknuo je, samo se usprotiviti nego treba pojedinačno i zajedno učiniti sve što je u našoj moći, počevši od ustrajne molitve i svjedočanstva života, radi promjene društvene svijesti kako bi se stvorili zakonski i drugi preduvjeti za zaštitu ljudskoga života u svim njegovim fazama, od začeća do naravne smrti.
Suvremeni čovjek suočen je s brojnim i složenim moralnim dvojbama, osobito onima koje se tiču ljudskoga života u njegovim najosjetljivijim razdobljima, napomenuo je Uzinić dodavši kako je svakom čovjeku darovana savjest koja mu služi kao moralni orijentir.
Naglasio je da osobna savjest treba biti usklađena s naravnim Božjim zakonima, koji su ucijepljeni u samu njegovu bit. Savjest je Božji dar čovjeku, njegova najskrovitija jezgra i svetište u kojemu je on sam s Bogom, čiji mu glas odzvanja u nutrini.
“Ona predstavlja onaj povlašteni prostor slobode koji čovjeku nitko ne može oduzeti, osim ako ga se sam ne odrekne”, rekao je biskup. Savjest je glas koji čovjeka uvijek poziva “da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo”.
Svatko je, bez obzira bio vjernik ili ne, dužan slijediti taj glas moralnog imperativa koji odzvanja u njemu, poručio je Uzinić.
Istaknuo je kako se nad suvremenim čovjekom na različite načine provodi sustavno utišavanje glasa savjesti – sve do njezinoga otupljivanja i potpunog umrtvljenja.
“Pravnim se propisima pokušava stvoriti neku umjetnu savjest kojom se nastoji opravdati grijeh protiv temeljnog zakona ljubavi”, rekao je dodavši kako pravni propisi tako postaju svojevrsni nadomjestak ispravnog osobnog suda savjesti o dobru i zlu.
Nijekanje prava na priziv savjesti ograničilo bi osobne i građanske slobode
Svjedoci smo, upozorio je Uzinić, nastojanja da se ograniči pravo na priziv savjesti, tjerajući ljude da čine nešto što je u suprotnosti s njihovom savješću.
“Svjesno se ignorira činjenica da je pravo na priziv savjesti individualno, a ne kolektivno pravo”, rekao je dubrovački biskup i dodao kako ono ne počiva na zakonu, nego na osobnoj savjesti, koja može, ali i ne mora biti motivirana vjerskim uvjerenjima.
Ocijenio je kako je pravo na priziv savjesti civilizacijski i demokratski doseg. “Nijekanje toga prava znatno bi ograničilo osobne i građanske slobode pojedinca”, rekao je dodavši kako bi to bio civilizacijski korak unatrag.
Naglasio je kako je prekidanje ljudskoga života uvijek moralno zlo, pa tako i kada se radi o abortusu i eutanaziji.
Pozvao je vjernike i sve ljude dobre volje da ne ustuknu pred suvremenim bioetičkim izazovima nego da još odlučnije promiču i štite ljudski život i njegovo neotuđivo dostojanstvo.
Podsjetio je i na potrebu cjeloživotnoga odgoja savjesti poručivši kako se ispravno odgojenom savješću udaljavamo od slijepe samovolje i nastojimo prilagoditi objektivnim moralnim normama.
Obaveza pomoći drugima u odgoju i oblikovanju savjesti
“Uz odgoj vlastite savjesti imamo obvezu i drugima pomoći u odgoju i oblikovanju savjesti”, kaže Uzinić, a to je ponajprije zadaća kršćanskih roditelja u odnosu na njihovu djecu, ali i svih drugih koji sudjeluju u odgojnom procesu.
U ispitu savjesti s pitanjima u odnosu na tek začeti život suočavaju se ponajprije žena – majka i muškarac, koji su u svijetlu zakona ljubavi pozvani slušati glas savjesti, ne dajući se zavesti “nečovječnim zakonima i obmanjujućim glasovima koji ugrožavaju život nezaštićenoga ljudskog bića”.
Na preispitivanje savjesti u kojoj mjeri doprinose pozitivnom i poticajnom ozračju prema novom ljudskom životu pozvani su i svi ostali, poput djedova i baka, rodbine i prijatelja, djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama, u zdravstvu i medijima, poslodavci, političari i zakonodavci, te ostali članovi vjerskih i društvenih zajednica.
Na sličan su način, napomenuo je Uzinić, osobito sinovi i kćeri pozvani ispitati savjest glede zauzimanja za dostojanstven život bolesnih, nemoćnih, starih i umirućih članova društva.
Katolici su, naglasio je, dodatno pozvani zapitati se jesu li naše obitelji “svetišta života i prve škole ljubavi”.
