Kaže se među trenerima da postoje dvije vrste, oni koji su dobili otkaz i oni koji će tek dobiti. Međutim postoje i treneri koji su uporni i ne libe se prihvatiti ni slabijeg kluba, a to onda dugoročno daje rezultat. Jedan od takvih trenera je i Ante Miše koji se ne reklamira po novinama nego je započeo trenerski put u Trogiru 2008. godine. Već nakon par mjeseci ukazala mu se prilika da u svom Hajduku postane prvo pomoćni trener Gorana Vučevića, a njegovim odlaskom postaje i prvi trener gdje ostaje do kolovoza 2009. kada sam podnosi ostavku.
Poslije Hajduka preuzima Istru gdje se zadržava kratko i nakon što Goran Vučević ponovo dobiva otkaz u Hajduku Miše preuzima klupu Hajduka u 4. mjesecu 2011. Nakon Hajduka ne libi se preuzeti Dugopolje pa Vitez u BiH. Valja napomenuti da se uz trenera Mišu veže najduži Hajdukov niz pobjeda u HNLu od devet u nizu koje je ostvario u svom prvom mandatu na klupi Splitskih bilih. Kada je Ante Čačić preuzeo klupu reprezentacije zove svog imenjaka Mišea za pomoćnika i skroz do smjene 2017. godine ostaje uz reprezentaciju. Nakon tog angažmana odlazi opet u BiH u Zrinjski. Slijedeći posao mu je izbornički u Turkmenistanu gdje radi dobar posao ali zbog nadolazeće pandemije Covid 19 napušta to mjesto. Ne gurajući se kroz novine u 12. mjesecu 2020. preuzima klupu Al Arabia iz Kuwaita. To je veliki klub ali nije bio prvak 19 godina i bio je veliki izazov u karijeri. Za svog pomoćnika uzima legendarnog napadača i bivšeg suigrača Ardiana Koznikua koji je isto imao trnovit trenerski put započet u Hrvatskom Dragovoljcu, pa kao pomoćnik prve momčadi u Dinamu i Lokomotivi. Bio je i trener Skendije u Makedoniji i vrativši se u Zagreb radio je u Rudešu, Vrapću, Lokomotivi sa mlađim uzrastima. Također ima iskustava u reprezentaciji kao pomoćnik Ivanu Gudelju u U-19 selekciji.
Izgleda da je njihovo spajanje za obojicu postala dobitna kombinacija. Već u prvoj sezoni osvajaju prvenstvo sa Al Arabia i to bez poraza. Time su kupili povjerenje uprave i doveli su bivšeg igrača Osijeka Josipa Kneževića te kondicionog trenera Borisa Peyreka i trenera vratara Feđu Kulagić te fizioterapeut Tomislav Uroda je upotpunio stožer tako da je sada mala kolonija naših ljudi što je vrlo pohvalno za šefa stručnog stožera Mišu. U Amir kupu zauzimaju 3. mjesto i nedavno osvajaju super kup. U tom razdoblju su vodili ekipu u 46 utakmice i imali samo 4 poraza. Jedan u kupu, a 3 su upisali ove sezone gdje su 5 kola prije kraja drže 3. mjesto sa samo 2 boda zaostatka za vodećim.
Danas su se sastali u finalu Kupa Princa protiv najbogatijeg kluba u državi Al Kuwait koji ih od kad su preuzeli Al Arabi nije niti jednom savladao. Protiv njih su trijumfirali i u super kupu. I danas se nastavilo u istom stilu. Al Kuwait je poveo pocetkom drugog poluvremena. U 76. minuti ekipa naših stručnjaka ostala je sa igračem manje ali šest minuta kasnije su uspjeli izjednačiti. Utakmica je ušla u produžetke i nakon 120 minuta nemamo pobjednika. Slijedila je lutrija penala gdje je u trećoj seriji Al Kuwait promašio penal, a igrači Al Arabia bili su uspješni u svih pet penala i tako donijeli novi trofej. Poželimo im da obrane i titulu prvaka.
Rad naših stručnjaka je pokazatelj za sve trenere da se treba primiti posla, a ne pametovati po novinama. Naš trofejni dvojac je vrlo samozatajan i nakon svih uspjeha naša javnost nije upoznata sa njihovim radom i osvojenim trofejima jer oni ne zovu novinare da se hvale, a vrlo rijetko neko i napiše nešto o njima. Izgradili su ime u Arapskom svijetu te će sigurno dobiti ponude i većih klubova sa tog područja.
Obzirom na njihov Hajdučki DNK mislim da bi vodstvo Spličana trebalo uzeti i njih u razmatranje kada budu birali novog trenera jer previše je stranih i domaćih stručnjaka prošlo kroz Hajduk, a niko nije osvojio ništa. Oni su se dokazali u klubu koji ima puno sličnosti sa Hajdukom jer kao i on ima najveću navijačku masu te su titulu prvaka iako su najtrofejniji Kuwaitski klub čekali punih 19 godina. Sve to je začinjeno super kupom i upravo završenom kupu Princa.
Bravo za naše stručnjake….
Piše: Daliibor Veseljak