Gradonačelnik grada Petrinje, Darinko Dumbović, iako u samoizolaciji, ne miruje i ne promatra kroz “prozore” kuće zbivanja u državi. Za razliku od svojih kolega, bilo da je riječ o političarima, gospodarstvenicima ili razno raznim dužnosnicima koji su se “zatvorili u samoizolaciju” i uživaju u “blagodatima” korona pošasti, Dumbović radi, djeluje i aktivno pridonosi gospodarsko političkoj stvarnosti u Hrvatskoj.
Treba kazati da Dumbović na parlamentarnim izborima nije uspio izboriti još mandat u Saboru, no to ga nije pokolebalo, za razliku od brojnih političara koji su nestali, izbrisani iz javnog, političkog i društvenog života, da nastavi još jaču i žešću borbu za svoju Petrinju ali i druga mjesta i sredine u Hrvatskoj koje su godinama zapostavljane od vladajućih struktura. Dumbović se, još jednom u nizu, oglasio, ovaj put porukom vezanoj za Zakon o obnovi grada Zagreba nakon potresa, a koji nova Vlada propagira kao priortet.
Evo što Darinko Dumbović poručuje iz samoizolacije:
POTRES I RAT
Treba nam žurno Zakon o obnovi Zagreba nakon potresa i dobra je vijest da će to biti prioritet nove Vlade.
Ali nešto smo zaboravili i više nitko niti ne spominje!
Treba nam i zakon za gradove koji su proživjeli tešku katastrofu, možda i goru od potresa u Zagrebu. Svi gradovi i mjesta koji su proživjeli Domovinski rat doživjeli su istinsku katastrofu, ljudsku i materijalnu.
Iza ratnih razaranja ostale su zgrade po gradovima, ruševne i opasne za život građana.
Samo je Vukovar ušao u financiranje svake godine iz posebnog fonda za regonalni razvoj.
Da se ovo krivo ne shvati, nemam ništa protiv da obnovimo i uredimo našu metropolu, kao i što smo obnovili naš Vukovar.
Mnogi me tješe sto nisam ušao u Sabor, ali ja im odgovaram da veća šteta jer u Sabor nije “ušla” ne samo Petrinja , već i drugi dijelovi ovog zapuštenog područja. Nadam se samo da će oni koji nas sad predstavljaju u Saboru nastaviti upozoravati na ovo što sam ja kao saborski zastupnik govorio na saborskim odborima za graditeljstvo i prostorno planiranje , a to je da su nužne izmjene Zakona o obnovi, pogotovo za gradove čije su gradske jezgre devastirane ratom.
I nama treba procjena štete svih objekata i gospodarskih , koji nikad nisu ušli u obnovu, a opasni su po život građana. Da stvar bude gora, neki objekti su u vlasništvu države i zbog njezinog nemara su najveći problem u ovim krajevima.
Posebne benefite kod obnove ovih devastiranih objekata trebaju dobiti vlasnici gospodarskih objekata, jer je to preduvjet za obnovu gospodarske i socijalne infrastrukture.
U protivnom, “piši kući propalo” jer mali gradovi neće biti spremni za civilizirani život . Dok se država metropolizira , razlike između malih i velikih gradova su sve veće, a šanse za građane malih gradova sve su manje.
Pozdrav iz samoizolacije, DD
